Iz dostupnih podataka o radovima na željezničkoj pruzi od Novog Sada do granice s Mađarskom izostala je ključna tablica cijena, koja bi pokazala koliko se vlada Srbije obvezala platiti za pojedine dionice pruge i rekonstrukciju kolodvora. Čak i da je objavljena, ostalo bi pitanje zbog čega su troškovi određeni upravo na taj način.
"Izostavljena je tablica cijena iz koje bi se moglo vidjeti koliko se vlada Srbije obvezala platiti za pojedine dionice pruge i rekonstrukciju novosadskog i drugih kolodvora", ističe Nemanja Nenadić, programski direktor organizacije Transparentnost Srbija, za N1 Beograd.
Prema podacima Centra za investicije i planiranje (CIP), troškovi radova za Novi Sad procijenjeni su na 3.5 milijuna eura. Međutim, izjave ministra Gorana Vesića i predsjednika Aleksandra Vučića pokazuju da je stvarna isplata iznosila gotovo 16 milijuna eura. "Nema traga da je vlada vodila računa o obvezi javnog izbora podizvođača", naglašava Nenadić, dodajući da ključni dokumenti koji bi rasvijetlili ovu razliku nisu dostupni.
Aneks 1 ugovora i tajna početne cijene
Jedan od ključnih dokumenata koji nije objavljen je Aneks 1 ugovora o radovima na pruzi. Prema Nenadiću, taj dokument, koji je označen kao broj 196 na popisu na internetskoj stranici vlade Srbije, nije dostupan u cijelosti.
"Ono što se trenutno može vidjeti jest samo koliko je početna cijena, koja nam nije poznata, povećana zbog dodatnih radova - prema podacima iz Aneksa 2, 3 i 4 ugovora, koji su objavljeni. Kada govorimo o kolodvoru u Novom Sadu, ugovoreni su dodatni radovi od blizu tri milijuna dolara", objašnjava Nenadić.
Ako je, kako se tvrdi, ukupna cijena radova na rekonstrukciji novosadskog kolodvora bila 15.85 milijuna eura, a dodatni radovi iznosili su oko tri milijuna, moglo bi se zaključiti da je početno ugovorena cijena bila oko 13 milijuna eura. No, točan iznos nije poznat jer tablica iz Aneksa 1 nije objavljena.
"Ako su te pretpostavke točne, postojala bi vrlo velika razlika između predračuna troškova, jedinog koji je do sada objavljen, i obveze koja je preuzeta aneksom ugovora", upozorava Nenadić.
Zbog toga smatra da je nužno objaviti i ostale dokumente kako bi se razjasnilo na temelju čega je vlada Srbije procijenila da je ponuda kineskog konzorcija realna i da je to cijena koju treba platiti.
Gdje su podaci o izboru podizvođača?
Ovaj problem, prema Nenadiću, ne odnosi se samo na rekonstrukciju novosadskog kolodvora već i na sve druge infrastrukturne projekte u Srbiji koji su ugovoreni bez provođenja javnih natječaja.
"Kada se primjenjuje Zakon o javnoj nabavi, naručitelj prije raspisivanja natječaja mora procijeniti vrijednost radova, a zatim se bira najpovoljnija ponuda. Ako natječaja nema, mora postojati drugi mehanizam kojim državni dužnosnici utvrđuju realnost cijene. Nažalost, takav mehanizam nije preciziran", ističe Nenadić.
Posljednji objavljeni dokumenti pokazuju da natječajna dokumentacija za izvođače i podizvođače ne postoji jer nije proveden javni natječaj.
Međutim, ugovor između Srbije i kineskog konzorcija predviđa da prilikom izbora podizvođača konzorcij organizira određeni oblik nadmetanja. "Firme iz Kine bile su dužne objaviti javni poziv za podizvođače, osigurati konkurenciju i transparentnost izbora", kaže Nenadić.
No, organizacija Transparentnost Srbija više je puta tražila informacije od Ministarstva građevinarstva i JP-a Infrastruktura Željeznica Srbije o tome na koji su način podizvođači izabrani, no zahtjev je odbijen uz obrazloženje da bi objavljivanje "ugrozilo kazneni postupak".
"Informacije o eventualnim javnim pozivima za podizvođače nismo pronašli ni na stranicama Ministarstva građevinarstva ni na stranicama kineskih kompanija", kaže Nenadić.
Jesu li podizvođači birani prema političkim instrukcijama?
Dodatni problem predstavlja činjenica da su, prema pojedinim objavljenim dokumentima, srpske državne institucije u nekim slučajevima davale instrukcije kineskom konzorciju o tome koje domaće firme treba angažirati.
"To se vidi iz dokumenata koji su objavljeni pod nazivom ‘instrukcija’. No, nije jasno na temelju čega su te instrukcije izdane", kaže Nenadić, dodajući da ti dokumenti nisu vezani samo za rekonstrukciju novosadskog kolodvora već i za druge infrastrukturne projekte.
Transparentnost Srbija upozorava da bi bilo pogrešno zaustaviti se na objavljivanju dokumenata samo u vezi s ovim projektom. Trenutno su u Srbiji u tijeku veliki infrastrukturni projekti vrijedni milijarde eura, a mnogi su ugovoreni bez provođenja Zakona o javnoj nabavi. Među njima su Fruškogorski koridor, Nacionalni stadion, Moravski koridor, projekti povezani s Expoom 2027, solarne elektrane i Beograd na vodi.
"Ne treba čekati neku novu tragediju ili prosvjede da bi se promijenila praksa. Docentica s Građevinskog fakulteta u Beogradu već je upozorila da ovo nije samo pitanje jedne struke - cijeli Univerzitet, stručna javnost i građani moraju se uključiti i zahtijevati veću transparentnost u trošenju javnog novca", zaključuje Nenadić.