Dubrovačka gradska vlast prekršila tisućljetni zakon

"POVIJESNA jezgra Dubrovnika ne podnosi 'kojekakve' beznačajne spomen ploče i spomenike jer nije planirana za neukusna pretrpavanja javnih površina spomenicima, a kojih je sve manje zbog neumjerene pohote za novcem gradske uprave koja potiče 'naseljavanje' ulica i placeva stolovima od ugostiteljskih objekata.", komentirao je za Index, restaurator, član Upravnog vijeća Društva prijatelja prirode "DUB" i čelnik Građanske inicijative za spas Dubrovnika Đivo Dražić, najnoviju odluku gradonačelnice Dubravke Šuice koja će postavljanjem spomenika Marinu Držiću prekršiti tradiciju naslijeđenu iz doba Dubrovačke republike.

Spomen na Držića ili....

To pravilo nalaže da se unutar zidina nikome ne dižu spomenici. Naime, na hitno sazvanoj sjednici Gradskog vijeća Dubrovnika donesena je odluka da se spomenik "dum Marinu", rad Ivana Meštrovića, prenese s dubrovačkog predjela Babin kuk u povijesnu jezgru. Gradonačelnica Šuica i njena vlast objasnili su odluku riječima kako se ispravlja "kulturološka i estetska nepravda prema Držićevom spomeniku na Malom Stradunu (Babin kuk op.a.) gdje ljudi više nema". Za tu odluku Šuica u Gradskom vijeću nije imala punu podršku budući da se oporba oštro usprotivila takvoj odluci koja krši tisućljetno pravilo, a veliki je broj građana Dubrovnika koji su zgroženi takvom odlukom.

U staroj gradskoj jezgri ne postoji ni jedan spomenik zaslužnoj osobi, osim onog Mihi Pracatu te Ivanu Gunduliću koji je postavljen krajem 19. stoljeća. Treba pojasniti kako je u vrijeme Dubrovačke republike postojalo pravilo o "nepodizanju spomenika" jer vlastela nikada nije htjela ukazivati na podjelu među sobom i jednoga "uzdizati više od drugog".

Pracat savršen, Gundulić borac protiv Austrije

Riječ je o vremenu aristokracije pa je upravo zato Miho Pracat bio savršen da se prekrši zlatno pravilo o spomenicima unutar stare gradske jezgre. Pracat je, osim što je bio poznat po velikodušnosti, bio i pučanin pa je upravo zbog toga dobio spomenik koji, recimo i to, nije postavljen na javnoj površini već u atriju Kneževa dvora. Nakon pada Republike ta se tradicija nastavila upravo iz razloga da se ne bi činila razlika između građana.

Slučaj spomenika Ivanu Gunduliću iz 1892. godine još je jedna iznimka, a ona se može iščitati i kao izraz tada probuđene nacionalne svijesti, te borbi protiv vlasti austrijske države. Zanimljivo je spomenuti kako to pravilo nije prekršeno ni u doba komunizma. Naime, članovi komisije iz 1967. godine odlučivali su tada na godišnjicu Držićeve smrti gdje postaviti Meštrovićevo djelo. Tada je u obrazloženju odluke stajalo kako je stara gradska jezgra neprimjerena, upravo zbog pravila iz Dubrovačke republike.

Svetinje

Naravno, treba dodati i kako je, u vrijeme komunističkog mraka, svojedobno na Trgu oružja stajao kip "Borca na straži", a koji je dignut u zrak 1991. godine.

No, ono što je nekada bilo sveto i za komuniste, nije i za lokalni HDZ i gradonačelnicu Dubravku Šuicu koja je za svog mandata postavila spomen ploču Papi Ivanu Pavlu II. na Gradskom zvoniku, te čak dva spomenika unutar Grada. Naime, prema zamisli Šuičinog poglavarstva, spomenik Papi trebao bi uskoro krasiti i bivši Trg oružja na istočnom ulazu u Grad, dok je spomenik Marinu Držiću dopremljen s dubrovačkog predjela Babin kuk u staru gradsku jezgri, a stajati će između Kneževa dvora i Gradske vijećnice. 

Držić unutar turističke prostitucije

"Spomenik Marinu Držiću stajao je na izvanrednom mjestu, bio je u Dubrovniku i to u onom 'neprepoznatom' području veličanstvenog dubrovačkog krajolika i to onog istog koji je Držića inspirirao i učinio ga velikim. Danas je smješten u otužnu atmosferu prodanog Grada gurnutog u ruke turističke prostitucije koju živimo danas", smatra Dražić ocjenjujući odluku gradskih vlasti kao sramotnu i s nesagledivim posljedicama.

Naime, kako kaže cijenjeni restaurator Dražić, inflacijom spomenika, pokopana je svaka ideja konzervacije povijesne cjeline, koja je već "nagrđena"  pojavom aluminijskih prozora, betonskih ploča i ostalog "šušura" koji ne pripada staroj gradskoj jezgri.

Konzervatorski odjel dan prije donio odluku

Tako je unatoč negodovanju velikog broja Dubrovčana razbijanjem tradicije, kao i mišljenjima struke o neprimjerenosti postavljanja spomenika, Konzervatorski odjel u Dubrovniku donio ekspresnu odluku o dozvoli premještanja spomenika u staru gradsku jezgru. Možda sasvim nebitno zvuči vijest kako je Konzervatorski odjel odluku potpisao dan prije odluke Gradskog vijeća. No, s obzirom na sve ono što se događalo, spremni smo se upitati; Tko gleda na takve sitnice?

Ilko Ćimić
Foto: Dubrovniknet/Index