Roditelji često mogu osjetiti da se nešto događa s njihovim odraslim djetetom, iako ono to ne kaže otvoreno. Izbjegavanje određenih pitanja može biti znak da se dijete suočava s nečim ozbiljnim - bilo da je riječ o stresu, problemima s novcem, emocionalnim teškoćama ili osjećajem preopterećenosti.
Stručnjaci ističu da upravo pitanja koja odrasla djeca najviše izbjegavaju mogu otkriti gdje se skriva izvor problema. Prema psiholozima i terapeutima, ako odraslo dijete izbjegava ova pitanja, vjerojatno nešto ozbiljno skriva:
Novac je često osjetljiva tema između roditelja i odrasle djece, osobito zato što mnogi mladi danas teško upravljaju svojim financijama. Prema istraživanju iz siječnja ove godine, čak 39 posto pripadnika generacije Z izjavilo je da ih financije najviše stresiraju.
Ako dijete izbjegava ovo pitanje ili daje nejasne odgovore, moguće je da ima financijskih poteškoća koje ga je sram priznati. Takva situacija vrlo je česta, no osjećaj srama i ponosa često sprječava djecu da budu iskrena, piše YourTango.
Ako dijete na ovo pitanje ne zna odgovoriti ili ga izbjegava, možda se suočava s ozbiljnim nemirom i teško pronalazi unutarnji mir. Stres, anksioznost, posao ili osobni pritisci mogu sprječavati osjećaj smirenosti. Kada je život prepun obaveza i tjeskobe, ponekad je teško prisjetiti se trenutka kada je sve bilo mirno.
Psiholog Ken Druck poručuje: "Stvaranje uravnoteženog života u kojem je briga o sebi dio svakodnevice dostupno je svima. Pronađite unutarnju motivaciju za promjenu i razvijte plan koji iz vas izvlači ono najbolje."
Mnogoj odrasloj djeci teško je priznati da im treba pomoć, čak i kada se bore s problemima. Često to doživljavaju kao znak slabosti ili neuspjeha. Ipak, roditeljska podrška ne znači oduzimanje samostalnosti, već pokazivanje brige.
Stručnjak za ponašanje Gregg Levoy objašnjava: "Traženje pomoći znači da ste spremni djelovati i staviti svoje ciljeve na kušnju." Međutim, ponos često staje na put - odrasla djeca žele pokazati da sve mogu sama, iako bi im prihvaćanje pomoći olakšalo situaciju.
Ponekad ovo pitanje zvuči kao usputna roditeljska briga, ali ako ga dijete izbjegava, moglo bi se raditi o dubljem problemu. Izbjegavanje obitelji često nije znak nezainteresiranosti, nego posljedica unutarnje borbe - osjećaja neuspjeha, stresa ili emocionalnog preopterećenja.
Psihoterapeutkinja Sharon Martin objašnjava: "Izgradnja snažnijeg odnosa s odraslom djecom zahtijeva strpljenje, poštovanje i spremnost na promjenu. Otvorena komunikacija ključna je za odnos koji zadovoljava obje strane." Ako se dijete povlači i sve rjeđe javlja, to ne treba ignorirati - povlačenje je često prvi znak da mu je potrebna podrška.