IDEJA nježnog roditeljstva zvuči idilično: ostanite smireni, budite strpljivi, uvažavajte dječje osjećaje i nudite izbore umjesto naredbi. Za mnoge roditelje to je dobrodošao odmak od stroge discipline i vikanja. No ono što savršeno zvuči u teoriji, na stranicama knjiga i roditeljskih blogova, često se sudara s kaosom, bukom i nepredvidljivošću stvarnog obiteljskog života.
Kao i svaka druga filozofija odgoja, ni nježno roditeljstvo nije univerzalno rješenje. Ima svoja ograničenja i ponekad jednostavno ne daje očekivane rezultate. To ne znači da je riječ o lošem pristupu već da ga treba primjenjivati promišljeno, fleksibilno i prilagoditi svakom djetetu i situaciji.
Stručnjaci za portal The Times of India podijelili su potencijalne razloge zašto nježno roditeljstvo nije uvijek uspješno.
Pokušavate biti puni razumijevanja, no dijete vaš blagi ton može protumačiti kao zeleno svjetlo da pomakne granice. Iako to ne vrijedi za svu djecu, kod neke se pravila zbog toga počinju opasno zamagljivati. To ne znači da trebate pribjeći vikanju, ali čvrst stav je ključan.
Dijete koje neprestano pregovara ili ima previše slobode teško će naučiti razlikovati prihvatljivo od neprihvatljivog ponašanja. U nekim slučajevima djeca će prkosom još jače testirati granice, zapravo tražeći jasne okvire.
Nježno roditeljstvo stvara sigurno i poticajno okruženje, no pitanje je priprema li djecu za izazove stvarnog svijeta. Škola, budući poslovi i razne društvene situacije neće uvijek biti tako tolerantni ni imati razumijevanja za njihove osjećaje.
Ako dijete nije naučilo nositi se s konkretnom povratnom informacijom, disciplinom ili nepravdom, moglo bi se teško prilagoditi životnim pritiscima. Dijete će se jednog dana suočiti s odbijanjem, neuspjehom, rokovima i kritikama. Ako je naviklo isključivo na blagost, stvarni svijet mogao bi mu se činiti okrutnijim nego što jest. Cilj je pripremiti dijete za život, a ne držati ga pod staklenim zvonom.
Razgovor o osjećajima je koristan, ali ponekad ne može zamijeniti jednostavno i jasno "ne". Djeca se osjećaju najsigurnije i najbolje napreduju kada znaju gdje su granice. Kada se roditelj suoči s djetetovim čestim ispadima bijesa ili destruktivnim ponašanjem, teško je ostati dosljedan pristupu koji ne donosi odmah vidljive rezultate.
Lako se može javiti osjećaj da ništa ne funkcionira, čak i ako će se trud dugoročno isplatiti. Bez jasnih granica djeca nastavljaju s testiranjem, što na kraju dovodi do frustracije na obje strane.
Osjećaje treba priznati i uvažiti, ali ne zahtijeva svaki ispad bijesa duboku analizu i razgovor. Ponekad je najučinkovitije jednostavno preusmjeriti djetetovu pažnju i ponašanje. Kako odrastaju, djeca postaju sve svjesnija kako drugi reagiraju na njihovo ponašanje.
Ako procijene da su im roditelji previše popustljivi i da teško izgovaraju "ne", mogli bi naučiti manipulirati situacijama kako bi dobili ono što žele. Empatija je ključna, no mora biti uravnotežena s roditeljskim autoritetom. U suprotnom djeca neće poštovati smjernice koje im postavljate.
Nježno roditeljstvo postavlja visoke zahtjeve pred roditelje. Biti smiren i staložen 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, jednostavno je iscrpljujuće. Ako ste spavali samo nekoliko sati, a vaše dijete ima ispad bijesa jer ste bananu prelomili na pola, sasvim je u redu da duboko uzdahnete, pa čak i povisite glas.
Roditelji koji su pod stresom, neispavani i uz to žongliraju između posla i kućanskih obaveza teško mogu održati razinu emocionalne energije koju ovaj pristup zahtijeva. S vremenom to može dovesti do osjećaja krivnje, sagorijevanja, pa čak i ogorčenosti. Na kraju krajeva i roditelji su samo ljudi.
Nekoj djeci jednostavno je potrebna čvršća struktura. Dijete snažnog karaktera ili nagle naravi vjerojatno neće dobro reagirati na blage pregovore. Njima blagi podsjetnici neće značiti mnogo. Vjerojatnije je da će im trebati odlučniji ton ili izravne posljedice kako bi shvatili zašto su pravila važna.
Kada nježno roditeljstvo isključuje svaki oblik discipline, može postati neučinkovito za djecu koja su prirodno otpornija ili prkosnija. Takvoj djeci potrebna su jasnija pravila i konkretnije posljedice.
Ako se neprestano trudite biti emocionalno ravnopravni sa svojim djetetom, ono bi moglo zaboraviti tko je u toj priči odrasla osoba – roditelj. Tada se nježan pristup lako pretvara u popustljivost, a djeca ne uče preuzimati odgovornost za svoje postupke.
Istinsko nježno roditeljstvo ne znači odsustvo discipline već postavljanje granica s poštovanjem. Ako se ta ključna razlika zanemari, rezultati mogu biti potpuno suprotni od željenih. Djeca se osjećaju najsigurnije kada znaju da je netko "glavni". Bez toga s vremenom mogu razviti osjećaj da na sve imaju pravo i da pravila ne vrijede. Autoritet i poštovanje grade se na jasnim okvirima, a ne isključivo na blagosti.