Kada vaše dijete doživi ispad bijesa, kako reagirate? Počnete li vikati, šutite ili popustite pod pritiskom? Ako se pronalazite u ovim situacijama, niste jedini. Suočavanje s dječjom ljutnjom jedan je od najtežih zadataka roditeljstva. Iako su instinktivne reakcije razumljive, često samo pogoršavaju situaciju. Vikanje i popuštanje mogu djetetu nesvjesno poslati poruku da kroz ispade može dobiti što želi, umjesto da nauči nositi se s vlastitim emocijama.
Dobra vijest je da uz malo vježbe možete naučiti kako zadržati kontrolu nad sobom i pritom pomoći djetetu da nauči upravljati svojim osjećajima.
Ljutnja kod djece najčešće nije osnovna emocija. Iza nje se često kriju osjećaji poput tuge, straha, srama ili frustracije. Ona je samo "štit" kojim se dijete pokušava zaštititi. Umjesto da je doživite kao napad na sebe, pokušajte ljutnju prepoznati kao signal da nešto nije u redu. To je prvi korak prema boljoj komunikaciji.
Kad je dijete ljuto i uznemireno, njegovo tijelo je u stanju stresa. Približavanje i ulazak u njegov osobni prostor može izazvati još jaču reakciju. Ako nitko nije ugrožen, bolje je povući se i dati mu prostora da se smiri.
Ako vi podignete ton ili reagirate ljutnjom, dijete će samo dodatno "gorjeti". Umjesto toga, pokušajte ostati smireni. Udahnite duboko, izađite iz prostorije ako treba. Vaše mirno ponašanje je djetetu najbolji primjer kako se nositi s emocijama.
Dijete ima pravo biti ljuto ili razočarano. Umjesto da ga kritizirate zbog toga, priznajte njegove emocije riječima poput: "Razumijem da si ljut." Problem nije ljutnja sama po sebi, nego ponašanje koje iz nje proizlazi.
Dok je dijete u naletu bijesa, ono vas ne može čuti niti razumjeti. Umjesto da objašnjavate, recite mirno: "Vidim da si uzrujan. Razgovarat ćemo kad se oboje smirimo." Tada je veća šansa da vas čuje i razumije.
Ne donosite odluke dok ste oboje uzrujani. Kazne izrečene u afektu često izazivaju otpor i mogu pogoršati odnos. Kad se situacija smiri, procijenite treba li dijete snositi posljedice i kakve.
Kad se dijete smiri, pokušajte saznati što je uzrokovalo ispade. Pitajte ga jednostavno i mirno: "Jesi li bio tužan zbog nečega što se dogodilo u školi?" Slušajte bez prekidanja. Tako ćete ga naučiti da je u redu razgovarati o osjećajima.
Vaš cilj nije samo zaustaviti ispade, nego naučiti dijete kako se nositi s emocijama na zdrav način. Svaka teška situacija je prilika za učenje. Kad se prašina slegne, razgovarajte o tome kako bi sljedeći put mogli drugačije reagirati.