Foto: 123rf
U EKIPI svi igrači mogu raditi zajedno ili, mogu prionuti na pojedine zadatke koji u zbroju nose zajednički rezultat. Nije važno koji od ta dva modela prakticirate, važno je da djeca znaju kako je riječ o združenom trudu.
Krizne situacije pružaju najbolju priliku za jačanje ekipe. Što se više potrudite da djeci bude zabavno, to bolje.
Svaka obitelj ima svoja pravila i običaje. U nekim obiteljima djeca ne smiju ustajati s stola dok stol i kuhinja ne raščiste. Tek kada je sve čisto mogu svatko na svoju stranu. Djeca se vrlo brzo naviknu na taj način te se zajednički trude. Jedno dijete stavlja suđe u perilicu dok drugo posprema ostatke hrane. Ovdje je riječ o zajedničkom poslu, ni odrasli ne smiju biti izuzeti. Prema tome što su brži to će više koristi imati. Djeca to shvaćaju i to ih motivira.
Takav ekipni rad može se iskoristiti na mnogo načina. Naravno, mogli biste djecu navesti da naizmjence pospremaju kuhinju, ali tako bi propustili priliku da zajedno rade na istom projektu. Da rade kao tim.
Svaki roditelj koji ima samo jedno dijete zna kako je to težak posao. Uz svoju roditeljsku ulogu, djetetu morate biti zabavljač, prijatelj za igru jer uglavnom nema nikog drugog tko bi mogao obavljati te poslove. Međutim, čim imate više djece, ona mogu ispunjavati te uloge jedni drugima, što vama pruža priliku da im budete samo roditelj ali ne prebacujte svoju dužnost njima. Baš naprotiv.
Bolje je a djeca zabavljaju jedna druge, nego da ih vi cijelo vrijeme zabavljate. Naravno, to ne znači da se nipošto ne smijete s njima igrati. Kada se igraju braća i sestre, omjeri snaga su jednaki, istina, jedan može biti dominantniji a drugi popustljiviji, ali to morate prepustiti njima. Ne možete promijeniti njihove urođene karaktere. Ne podliježite iskušenju i nemojte pokušati uspostaviti ravnotežu.