Odnos s majkom značajno oblikuje osobnost i emocionalno zdravlje svake osobe, a stručnjaci upozoravaju da narcisoidno ponašanje kod majki može ostaviti posebno snažne posljedice na djecu. Takve majke često stavljaju svoje potrebe ispred potreba djece, a njihovo ponašanje može biti teško prepoznati jer se iza prividne brige kriju obrasci manipulacije i kontrole. Prema raznim savjetnicima i terapeutima, ovo su tri najčešće navike koje upućuju na narcisoidnost kod majki.
Stručnjaci ističu kako narcisoidne majke često pokušavaju upravljati svakim aspektom života svoje djece – od izbora prijatelja do hobija i školskih aktivnosti. Umjesto da podrže djetetovu individualnost, one očekuju da dijete bude produžetak njih samih, što može dovesti do osjećaja gušenja i nesigurnosti kod djece.
Djeca često nemaju slobodu donositi vlastite odluke ili izražavati autentične interese. Svaka samostalnost ili pokušaj protivljenja dočekuje se zamjeranjem ili kažnjavanjem. Takvo ponašanje kod djece potiče osjećaj nesigurnosti i straha od pogrešaka.
Psiholozi naglašavaju da ove majke rijetko pokazuju razumijevanje za djetetove osjećaje i potrebe. Umjesto iskrene podrške, češće će umanjivati djetetove probleme ili ih ismijavati, stvarajući osjećaj da djetetove emocije nisu važne ili dovoljno vrijedne pozornosti.
S vremenom se djeca mogu početi povlačiti u sebe i skrivati vlastite osjećaje kako bi izbjegla kritiku. Osim toga, narcisoidna majka nerijetko ignorira dječje uspjehe, umanjuje njihovu vrijednost ili ih uspoređuje s drugima. Ovakav nedostatak podrške može dugoročno utjecati na samopouzdanje i emocionalnu stabilnost djece.
Narcisoidne majke redovito očekuju da ih djeca hvale, podržavaju i stavljaju na prvo mjesto, čak i kada to nije primjereno. Stručnjaci navode kako su sklone dramatiziranju ili preuveličavanju svojih problema kako bi privukle pozornost, dok potrebe djece ostaju u drugom planu.
Također, često manipuliraju osjećajem krivnje ili koriste emocije kako bi postigle svoje ciljeve. Takva dinamika dovodi do toga da se potrebe djece zanemaruju, a njihov glas ostaje nečujan.
Prepoznavanje ovih navika prvi je korak prema postavljanju zdravih granica i zaštiti vlastitog emocionalnog zdravlja.