Sadržaj nastao u suradnji s: EFSA I HAPIH
SLADOLED, kroasan iz pekare i instant juha iz vrećice imaju više zajedničkog nego što se na prvi pogled čini - sadrže prehrambene aditive, tvari koje poboljšavaju okus i boju, produljuju trajnost i čuvaju svježinu hrane. Na deklaracijama su najčešće navedeni kao E-brojevi, a upravo te oznake često kod ljudi izazivaju sumnju i nepovjerenje.
Kako bismo razjasnili česte zablude o E-brojevima, razgovarali smo s prof. dr. sc. Duškom Ćurić, redovitom profesoricom s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Njena poruka potrošačima je jasna - kad je riječ o hrani na hrvatskom i europskom tržištu, nema razloga za zabrinutost, ali ima itekako prostora za informiranost.
“Prehrambeni aditivi koji se nalaze na listama dozvoljenih aditiva, ako se koriste sukladno propisanim pravilima o upotrebi i označavanju, sigurni su i nisu štetni po ljudsko zdravlje“, objašnjava profesorica Ćurić.
“Da bi neki aditiv došao na listu dozvoljenih aditiva, mora proći strogu toksikološku i znanstvenu evaluaciju te periodičnu reevaluaciju, kako bi se potvrdilo da upotreba aditiva u propisanoj količini ne predstavlja opasnost za zdravlje potrošača. Također, mora se utvrditi da dodavanje aditiva u hranu ne rezultira nastajanjem toksičnih produkata, bilo tijekom proizvodnje, čuvanja ili krajnje upotrebe hrane u koju su dodani“, dodaje.
Strahovi potrošača najčešće proizlaze iz dezinformacija koje se šire društvenim mrežama. Aditivi se uglavnom pogrešno povezuju sa štetnim posljedicama za zdravlje, iako takve tvrdnje uglavnom nisu potkrijepljene dokazima.
Bez njih, potvrđuju i stručnjaci, moderni prehrambeni lanac ne bi funkcionirao.
“Pojačivači okusa, prehrambene boje i konzervansi čuvaju kvalitetu, okus i izgled proizvoda tijekom cijele godine, unatoč varijacijama u sirovinama i uvjetima skladištenja“, kaže Ćurić.
Neki konkretni primjeri iz prakse pokazuju kako djeluju. Npr., propionska kiselina i njezine soli (E 280–E 283) sprječavaju razvoj plijesni u svježim sirevima i džemovima, natrijeva sol disulfonske kiseline (E 104) daje sladoledu intenzivno žutu boju, dok mononatrijev glutaminat (E 621) pojačava okus juha i grickalica i često služi kao zamjena za sol.
Kampanja #Safe2EatEU Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), koju u Hrvatskoj provodi Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH), približava građanima znanstveno utemeljene informacije o sigurnosti hrane. Glavni cilj kampanje je podizati svijest građana o pitanjima sigurnosti hrane, potaknuti ih na kritičko razmišljanje o prehrambenim navikama i pomoći građanima da razumiju što znači ono što piše na deklaracijama proizvoda.
Ovogodišnje izdanje kampanje obuhvaća rekordne 23 europske zemlje, a u Hrvatskoj ju već petu godinu zaredom provodi Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH). Osim tema poput pravilnog rukovanja hranom, oznaka na hrani, bolesti koje se prenose hranom, nastanka otpada od hrane te nove hrane, ovogodišnja kampanja uključuje i sve aktualnije teme, među kojima su i prehrambeni aditivi, odnosno tvari koje najčešće izazivaju zabrinutost potrošača: bojila, pojačivači okusa i konzervansi.
Kampanja jasno poručuje da svi potrošači u EU-u, pa tako i u Hrvatskoj, mogu imati povjerenje u sigurnost hrane, jer iza nje stoji jedan od najsnažnijih i najstrože kontroliranih sustava sigurnosti hrane u svijetu, temeljen na znanstvenim procjenama i europskoj regulativi.
Više informacija dostupno je na službenim stranicama EFSA-e te pretragom hashtaga #Safe2EatEU.
Iako postoje prirodne alternative, prehrambena industrija često koristi sintetske aditive jer su stabilniji i bolje podnose uvjete prerade i skladištenja. To omogućuje i dulji rok trajanja i ujednačenu kvalitetu proizvoda. Ipak, i oni kod građana mogu stvoriti sumnju.
“Potrošačima su najviše problematične tri grupe aditiva, prehrambene boje, kemijski sintetizirani pojačivači okusa i konzervansi. One bolje podnose uvjete prerade i skladištenja, a to rezultira atraktivnijim proizvodima s produljenim rokom valjanosti, u odnosu na iste grupe aditiva prirodnog podrijetla koji su također na raspolaganju“, objašnjava prof. Ćurić.
Prema podacima Eurobarometra iz 2022., 36 posto građana EU-a navodi te skupine aditiva kao razlog za zabrinutost glede sigurnosti hrane. Profesorica Duška Ćurić istaknula je da je vrlo važno da potrošači čitaju deklaracije i pažljivo biraju proizvode koje kupuju.
“Neki od korištenih sintetskih aditiva mogu kod osjetljivih osoba izazvati alergije, glavobolju ili mučninu, a za neke postoje naznake da kod djece mogu izazvati sindrom hiperaktivnosti“, ističe profesorica.
Zato je njihova uporaba jasno regulirana na razini EU-a.
“U Uredbi 1333/2008, u Prilogu V. jasno je naznačeno da, ako proizvod sadrži sintetska bojila poput E 110, E 104, E 122, E 129, E 102 i E 124, obavezno je na deklaraciji istaknuti navod: ‘ime ili E broj boje/boja, može imati štetno djelovanje na aktivnost i pažnju djece”, pojašnjava.
Ova odredba dio je sustava sigurnosti kako bi potrošači mogli odmah uočiti prisutnost potencijalno štetnih sastojaka, osobito onih koji mogu imati negativan učinak na zdravlje djece, i da prema tome donesu informiranu odluku pri kupnji.
Jedan od čestih mitova odnosi se i na opasnost aditiva u slučaju prekoračenja određene količine prilikom unosa. No struka ističe da su količine koje se dodaju u hranu minimalne i strogo nadzirane.
„Aditivi se u hranu dodaju u jako malim količinama, te bi bilo potrebno pojesti vrlo velike količine neke hrane kako bi se premašio prihvatljivi dnevni unos određenog aditiva, što u praksi gotovo da nije moguće“, kaže Ćurić.
Količine aditiva koje se smiju konzumirati temelje se na tzv. prihvatljivom dnevnom unosu – ADI-ju (acceptable daily intake). Definira se kao količina neke tvari koju možemo svakodnevno unositi tijekom cijelog života bez rizika za zdravlje.
Iznosi su pritom određeni s velikom sigurnosnom marginom, često i 100 puta ispod razine kod koje su uočeni štetni učinci. To znači da bi u praksi trebalo unijeti velike količine proizvoda u vrlo kratkom roku kako bi se premašila dopuštena količina.
Većina proizvoda sadrži E-brojeve umjesto punih naziva aditiva zbog ograničenog prostora na pakiranju, no informacije o njima dostupne su svima.
“Dovoljno je upisati broj u internetsku tražilicu, i dobit ćete sve podatke o funkciji i sigurnosti tog aditiva“, savjetuje profesorica.
Za dodatne i provjerene informacije tu je i baza aditiva, koja sadrži popis odobrenih tvari te pravila njihove upotrebe.
Hrvatska i ostale članice EU-a podliježu istom zakonodavnom okviru, Uredbi (EZ) br. 1333/2008, koja detaljno propisuje pravila o prehrambenim aditivima. Sve promjene temelje se na znanstvenim evaluacijama koje provodi EFSA, a države članice donose zakone i nadziru njihovu provedbu. U Hrvatskoj to rade Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo poljoprivrede, uz nadzor sanitarne inspekcije i HZJZ-a.
EU odobrava ono što je procijenjeno kao sigurno za konzumaciju, što znači da aditiv ne može postati dostupan na tržištu prije prikupljanja znanstveno utemeljenih dokaza o izostanku negativnih učinaka na zdravlje.
Sponzorirani sadržaj donose Index i EFSA i HAPIH u skladu s najvišim profesionalnim standardima.