HUMPHREY BOGART je otac i majka holivudskog filma za mnoge, tekstova o njemu je pregršt, a svaki novi uvijek vabi na isticanje svih njegovih karakteristika od kojih mnoge imaju epitet "bogartovske", jer jednostavno se ne mogu pripisati više nijednoj osobi, niti postoji utemeljena riječ koja ih opisuje. Tako Bog zapovijeda i tako se radi svaki put, ali hajde sada malo povijesti tj. osvrta na naslove koji su bili ključni za Bogarta da postane Bogart.
Mislim da se oni mogu svesti na četiri i ovdje ne govorimo o njegovim najboljim filmovima (neki jesu), te liste top 10, top 20 možemo neki sljedeći put, već pričamo o djelima koja su utjecala na razvoj Humphreyja DeForesta Bogarta kao glumca u usponu sve do preuzimanja trona s Casablancom i nikad ispuštanja istog. Idemo kronološki:
1. Okamenjena šuma - Petrified Forrest (1936)
Bogie je već bio aktivan nekoliko godina u Hollywoodu, ali to su bile skroz marginalne uloge i u to vrijeme bi ga na ulici eventualno prepoznali samo dužnici, ali je onda postao Duke Mantee, dillingerovski tip kriminalca u Okamenjenoj šumi i to je bio proboj među igrače. Ne među glavne igrače, ali ipak igrače. Ne bi dobio ulogu Manteeja da nije bilo Leslieja Howarda, daleko većeg imena u to vrijeme, i on je inzistirao da se Humphreyu podari uloga jer ju je već uspješno izvodio u kazalištu, a išao je dotle da je ucijenio producente rekavši da ni on neće sudjelovati ako se Bogart ne pozove. I što će ljudi, pozvali Bogieja, dodijelili mu Manteeja, a on to iskoristio vrhunski i više nego uvjerljivo utjerao strah svojom okrutnošću na platnu. Nije nikad zaboravio Howardu ovo zalaganje, kasnije je svoju kćer nazvao Leslie Howard Bogart.
2. Visoka Sierra - High Sierra (1941, siječanj)
Između 1936. i 1941. je igrao u preko 20 filmova, ali nije predaleko otišao od Manteeja, kao da je bio osuđen na gangstere iz drugog plana dok su prve violine svirali Cagney, Raft, Robinson, Muni. Imao je i fine naslove s Bette Davis, u Povratku doktora X je igrao i naslovnog lika, ali istinski "prvi plan" nikako nije dolazio. Najzad ga je dobio u Sierri, i to se baš morao namučiti i uvjeriti redatelja Raoula Walsha, koji je htio Rafta ili Munija za film. Nekako se dočepao glavne uloge i jest to opet gangster, ali je noseća snaga, prva prava glavna uloga i to je bilo to. Zatvorska frizura, po pištolj u obje ruke i Ida Lupino na mjestu ženske, sve kako valja i prštala je dobra akcija u ovom filmu, tu je Bogart uvjerio i druge u ono što je već znao o sebi - rođen je za prvo ime na špici (mada ga ni ovdje nije imao, zapravo je Lupino bila prvopotpisana, ali manje važno).
3. Malteški sokol - The Maltese falcon (1941, listopad)
Kad rekosmo da je uvjerio druge, među tim drugima je jedan najbitniji - John Huston. U to vrijeme scenarist koji je pomagao priču i za Sierru, a budući velikan režije, Huston je krčkao Malteškog sokola i nije skrčkao samo njega, već sasvim slučajno porodio i cijeli jedan novi žanr/pravac/stil, a to je noir. Ostvario je Bogarta u ulozi Hammettovog detektiva Sama Spadea, tako da je (ni to ne znajući) porodio i najveću glumačku instituciju noira, tako da se sve skockalo kao u snu i zaljuljali su "Malteškog", prvo kapitalno djelo koje je Bogart iznio. Iako nije znao što će sve taj film predstaviti, još kako je Huston znao što radi i zategao je pod konac svaki detalj tako da se i do 2021. godine detektivski misteriji mjere prema Malteškom sokolu. Da se vratimo na Bogarta, tad je već postao renomiran i moglo se tvrditi da je Amerika dobila još jednog kolovođu među glumcima.
4. Casablanca (1942)
Rollercoaster uspona u prethodnih nekoliko godina je došao do točke usijanja. Bogart se probio, pa se istakao, pa je unaprijeđen i onda postavljen u društvo glavnih. Ipak, mnogi su došli do šlaga i bili presretni, ali Bogartu se dogodila malina na šlagu i ona je napravila svu razliku. Casablanca mu je dala priliku da zadrži sve ono u čemu je već magistrirao, žestinu ličnosti, britkost jezika, mračan cinizam, međutim dodala je i osjećajnu stranu, a sve to u sklopu perfektno napisane i zanatski režirane priče je ispala kombinacija za sva vremena. Klasik koji je po izlasku pokupio lovorike, koji je i danas jednako ili više voljen, a Bogart se kao lokomotiva cijele kompozicije već tad mirne duše mogao proglasiti kulturnom ikonom, ali je to nastavio graditi sve do smrti 1958., a i kasnije je samo nastavila živjeti legenda o njemu. Uslijedilo je mnogo filmova u kojima je bilo dovoljno da se pojavi i odbogartuje, međutim još veći broj onih u kojima je ulazeći u čitav dijapazon različitih karaktera potvrdio sebe ne samo kao tu kulturnu ikonu, već i kao istinsku glumčinu.
To su bile četiri etape razvoja Bogarta do postanka Bogartom, nije mu bilo jednostavno, međutim kad je jednom zapurnjao cigaru tako da cijeli svijet prepozna taj izdah dima, ta cigara se više nikad nije ugasila. Poslije su slijedili Veliki san, Blago Sierra Madre, Otok Largo, Afrička kraljica, Na usamljenom mjestu itd. itd, ali o tim klasicima drugom prilikom...