Zamislite da sjedite pred televizorom, gledate vijesti i čujete kako je Kanada objavila rat SAD-u. Sve izgleda profesionalno - studio, prezenter, izvjestitelj uživo s terena, dramatične grafike. Samo što ništa od toga nije stvarno.
Internet je nedavno uzdrmao niz videa koji na prvu izgledaju kao klasični TV izvještaji, ali su zapravo potpuno generirani umjetnom inteligencijom. I to tako dobro da su mnogi gledatelji ostali potpuno uvjereni da gledaju stvarne događaje.
U jednom viralnom primjeru prezenter vodi razgovor s navodnim reporterom s granice koji opisuje kako su se napetosti između SAD-a i Kanade pretvorile u rat. Video izgleda kao tipični specijalni izvještaj, ali u posljednjim sekundama na ekranu se pojavi poruka: "Napravljeno s Google VEO 3 @"
Naravno, sve je bilo lažno. Od lica, studija i glasa, pa do samog događaja.
Još jedan video prikazuje reporterku Angelu Carter kako stoji usred poplavljene ulice, opisuje situaciju s vodom, a zatim se iza nje pojavi morski pas. U tom trenutku "novinarka" se nasmije i kaže: "Šalim se, nisam stvarna."
Ovi su videi u vrlo kratkom roku postali viralni, s tisućama lajkova i dijeljenja. A reakcije? Pomiješani osjećaji divljenja i straha. Jedni govore da je "nevjerojatno što danas tehnologija može", a drugi paničare jer "više ne znamo čemu vjerovati".
U komentaru jednog korisnika stoji: "Bake i djedovi koji vjeruju vijestima su sad službeno u problemu." Drugi pak pišu: "Zastrašujuće. Ovo bi moglo biti stvarno nakon uragana na Floridi."
Problem nije samo u tome što ljudi mogu napraviti realistične šale. Problem je što ovakvi alati imaju potencijal širiti opasne dezinformacije.
Glavni "krivac" za ovo je model Google VEO 3, najnoviji AI alat za generiranje videa. On može stvoriti osam sekundi visoko realističnog videa – s licima, okolinom, zvukom, pa čak i dijalogom. Drugim riječima, dovoljno je moćan da stvori "dokaz" za nešto što se nikad nije dogodilo.
Iako Google na svojim službenim stranicama naglašava važnost sigurnog i odgovornog korištenja AI-ja, jasno je da se ne može nadzirati svaki pojedinac koji će se njime poigrati. U eri u kojoj su deepfakeovi sve uvjerljiviji, a ljudi sve manje razlikuju stvarnost od simulacije, nameće se pitanje: hoće li u budućnosti itko više vjerovati vlastitim očima?