SALATA nije samo prilog - ona može biti i glavno jelo, gastronomski užitak i kulturni simbol regije iz koje dolazi. TasteAtlas, renomirani vodič kroz okuse svijeta, sastavio je popis najboljih salata na svijetu koje osvježavaju, zasićuju i pričaju priču o kulinarskoj tradiciji svoga kraja.
Od mediteranskih klasika poput grčke i caprese salate, preko egzotičnih okusa Tunisa i Indonezije, pa sve do hrskavih zalogaja iz Azije - svaka od ovih salata dokaz je da jednostavni sastojci mogu stvoriti nezaboravan gastronomski doživljaj. U nastavku otkrijte koje su to salate osvojile nepca gurmana diljem svijeta i zašto su zaslužile svoje mjesto među najboljima - donosimo popis 10 najboljih.
Dakos, poznat i kao ntakos, tradicionalno je jelo s Krete koje se sastoji od suhog ječmenog dvopeka zvanog paximadi, koji se prelije s naribanim svježim sirom myzithrom, nasjeckanim zrelim rajčicama, cijelim maslinama, kaparima, svježim origanom i obilnim količinama kvalitetnog maslinovog ulja.
Preporučuje se korištenje sorti maslina poput Koroneiki, Lianes ili Tsounates. U pravilu se koristi myzithra, a ne feta sir, koji se češće poslužuje u restoranima za turiste. Dvopek se ponekad lagano protrlja češnjakom i pospe s malo krupne morske soli.
Grčka salata, poznata i kao seljačka salata (horiatiki), nacionalno je jelo Grčke. Sastoji se od narezanih rajčica, crvenog luka, krupnih komada krastavaca, a često se dodaju i masline, zelene paprike, feta sir, origano, sol, papar te preljev od maslinovog ulja i limunovog soka ili octa.
Ime salate upućuje na njezino skromno porijeklo - bila je to jednostavna seljačka hrana koju su poljoprivrednici nosili sa sobom na polje. Grčka salata je pravo ljetno jelo, osvježavajuće i puno sirovog povrća i aromatičnih trava. Najbolja je s domaćim, zrelim rajčicama i maslinama sorte Kalamata.
Houria je tuniska salata od mrkve, harisse, češnjaka, octa, maslinovog ulja, sjemenki kima i soli. Vrlo je povoljna i jednostavna za pripremu. Mrkva se kuha, zatim lagano zgnječi u pire i pomiješa s ostalim sastojcima. Salata se često ukrašava sjeckanim peršinom. Postoji mnogo varijacija, pa se mogu dodati i kuhana jaja, masline, feta sir ili korijandar. Houria se najčešće poslužuje kao prilog, ali može biti i samostalno jelo.
Caprese salata oličenje je ljeta u južnoj Italiji - jednostavna, a bogata bojama i okusima. Tipična je za napuljsku kuhinju, a vjeruje se da potječe s otoka Caprija. Priprema se od zrelih rajčica, svježe mozzarelle i bosiljka. Za razliku od popularnog mišljenja, originalna Caprese ne sadrži balzamični ocat niti bilo koju drugu vrstu octa, a rajčice i mozzarella narežu se na debele ploške, slože na tanjur, začine svježim bosiljkom, posole, popapre i preliju maslinovim uljem.
Fattoush je jednostavna salata čija je osnova tradicionalni pita kruh, natrgan ili narezan na komadiće, pa tostiran, pečen ili pržen. Zatim se miješa s povrćem poput zelene salate, rotkvica, krastavaca, rajčica, paprika, luka, a ponekad i češnjaka.
Dodaje se obilje svježeg bilja - najčešće metvica i peršin. Salata se prelije preljevom od maslinovog ulja, limunova soka i sirupa od nara. Ključni začin je sumac, koji daje blago kiselkastu notu i dodatnu svježinu. Salata je popularna diljem Libanona, Sirije, Palestine, Jordana i Iraka.
Šopska salata jedno je od nacionalnih jela Bugarske, a često se poslužuje ljeti u gotovo svim bugarskim restoranima. Sastoji se od rajčica, krastavaca, luka, pečenih ili sirovih paprika i bugarskog bijelog sira (sirene).
Nastala je 1950-ih kao dio projekta promocije bugarske kuhinje turistima. Povrće se posoli, prelijte suncokretovim uljem i pospe naribanim sirom. Iako neki koriste maslinovo ulje, smatra se da ono narušava izvorni okus salate.
Indonezijski pecel označava ili mirisan umak od kikirikija, ili jelo koje se sastoji od povrća prelivenog tim umakom, a smatra se vrstom salate. Umak se radi od prženih kikirikija, čilija, palminog šećera, češnjaka, tamarinda, paste od škampa, limunovog lišća, soli i kencura, aromatičnog đumbira. Povezuje se s otokom Java i prepoznatljiv je po balansu slatkog i ljutog okusa.
Pai huang gua je tradicionalno jelo iz Azije, popularno u Tibetu kao međuobrok na piknicima. Priprema se od krastavaca, češnjaka, sezamova ulja, crnog octa i sojinog umaka. Krastavac se oguli i udari valjkom kako bi popucao - na taj način bolje upija okuse začina. Nakon toga se nareže, pomiješa s ostalim sastojcima i posluži. Metoda udaranja krastavca daje mu poseban intenzitet okusa.
Mechouia je tuniska salata od grilanog i grubo narezanog povrća - luka, paprika, rajčica i češnjaka. Prelijeva se maslinovim uljem i začinjava kimom, solju i paprom. Obično se ukrašava kuhanim jajima, maslinama ili tunom. Može se poslužiti sama ili na prepečenom kruhu. Vrlo je česta u tradicionalnim tuniskim restoranima kao dio hladnih predjela.
Ketoprak je tradicionalno indonezijsko jelo koje se često opisuje kao tofu salata. Sadrži prženi tofu, parene kolačiće od riže, rižine rezance, klice, kupus i krastavce. Sve se prelije umakom od kikirikija i slatkim sojinim umakom (kecap manis).
Na vrh se dodaju prženi luk i krupuk (hrskavi krekeri), a tofu se prži na licu mjesta, dok su ostali sastojci unaprijed pripremljeni. Ketoprak je većinom vegansko jelo, no ponekad se dodaje i tvrdo kuhano jaje.