IAKO nismo te sreće da na nebu iznad Hrvatske imamo priliku promatrati spektakularno prelijevanje polarne svjetlosti, ipak joj se često možemo diviti na snimkama ili fotografijama sa sjevernijih područja našeg planeta.
Koliko god da ovaj nebeski fenomen izgleda fascinantno kada se promatra sa Zemlje, poseban je doživljaj vidjeti ga iz drugačijeg kuta – kada na njega gledamo iz svemira. Naime, u slučaju da polarnu svjetlost snime astronauti iz orbite, onda ne vidimo samo njen djelić, već cijelu zapanjujuću strukturu koja obavija Zemlju poput svjetlećeg plašta.
Poseban pogled na polarnu svjetlost
Međunarodna svemirska postaja (ISS) je prije par dana na Twitteru podijelila upravo takav prizor te imamo priliku uživati u rijetkom prikazu aurore nastale nakon što je Zemlju pogodila solarna oluja, piše Futurism.
Naime, polarna svjetlost je zapravo posljedica aktivnosti električki nabijenih čestica. Kada brze čestice poput iona ili elektrona iz Sunčeva vjetra uđu u Zemljino magnetsko polje, ono ih usmjerava prema magnetskim polovima.
Pri dolasku u gornju atmosferu Zemljinog magnetskog pola, te nabijene čestice se sudaraju s onima u zraku, stvarajući pritom prekrasnu svjetlosnu pojavu. Na sjeveru se takav događaj naziva aurora borealis, a na jugu aurora australis.
Snimka koju je objavio ISS prikazuje prelijetanje postaje iznad Indijskog oceana, prilikom čega je snimljena nevjerojatna polarna svjetlost.
Solarne oluje
Sunce otprilike svakih 11 godina prolazi kroz ciklus različitih razina aktivnosti, od niskih do visokih. Te cikluse mjerimo prema broju i aktivnosti sunčevih pjega te koronarnih rupa. Pri porastu sunčeve aktivnosti raste i broj pjega te dolazi do solarnog maksimuma. Nakon toga se aktivnost postepeno smanjuje te nastaje solarni minimum.
Trenutno je naša zvijezda u fazi eskalacije svog ciklusa aktivnosti, približavajući se njegovom vrhuncu, koji se predviđa u srpnju 2025. To znači da je posljednje vrijeme na Suncu bilo prilično burno i s gotovo svakodnevnim erupcijama te da često dolazi do solarnih oluja koje uzrokuju polarnu svjetlost.
Neke od tih aurora pojavljuju se na otprilike istoj visini kao ISS, što znači da astronauti tada praktički prolaze kroz ovaj svjetlosni spektakl.
"Zahvaljujem nedavnoj solarnoj aktivnosti koja je uzrokovala ove prekrasne prizore!" napisao je prošlog mjeseca na Twitteru NASA-in astronaut Bob Hines, koji se nalazi na ISS-u.
Zašto je polarna svjetlost često zelene boje?
Iako polarna svjetlost zna biti raznih boja, često prevladava zelena. Postoji razlog zašto.
"Kada se solarne čestice sudare s kisikom u atmosferi, nastaju bogate crvene i zelene nijanse, kao što se vidi na ovoj slici. Suprotno tome, ako se te iste čestice sudare s dušikom, one obasjavaju nebo plavim i ljubičastim sjajem", objašnjava NASA.
Kanadska svemirska agencija navodi da zelena boja nastaje kada se nabijene čestice sudare s molekulama kisika na visinama od 100 do 300 km te da će povremeno donji rub polarne svjetlosti na visini od oko 100 km imati ružičastu ili tamnocrvenu nijansu zbog molekula dušika.
Dodaje kako na većim visinama, od 300 do 400 km, sudaranje nabijenih čestica s atomima kisika stvara crvenu auroru. Kada se čestice sudare s molekulama vodika i helija, mogu proizvesti plavu i ljubičastu polarnu svjetlost, s tim da naše oči obično teško vide ove boje na noćnom nebu.