Što stoji iza najavljene lavine štrajkova? Plenkovićevo popuštanje učiteljima

Foto: Pixsell/Petar Glebov/Patrik Macek/Goran Stanzl/EPA

TEK što je završio štrajk sindikata nastavnika, više drugih sindikata javnih i državnih službi najavilo je da bi i oni mogli krenuti istim stopama pa se stječe dojam da je prihvaćanje zahtjeva prosvjetara otvorilo Pandorinu kutiju.

Tako je, primjerice, Sindikat policije objavio da je prevaren i najavio da će, ako vlada hitno ne poveća koeficijente policajcima, požaliti već za Božić, potom za Novu godinu, a zatim i za Tri kralja kad će granična policija biti u bijelom štrajku. Tvrde da su policajci najpotplaćenija radna snaga u javnim i državnim službama i navode kako policajac s 20 godina staža sa svim dodacima nema ni 6.000 kuna plaće. Spremni su na sve, a u Hrvatskoj će kada krenu, upozoravaju, u kratkom roku stvoriti kaos.

Svoja nezadovoljstva i zahtjeve već su izrazili i sindikati pravosudnih policajaca, liječnika, medicinskih sestara i carinika. Potaknuti uspjehom nastavnika, svi, uglavnom, očekuju povećanje koeficijenata.

Popuštanjem nastavnicima, Plenković je postavio presedan

Čini se da se događa upravo ono što smo u razgovorima sa stručnjacima posljednjih tjedana najavljivali na Indexu – da će premijer Andrej Plenković pristajanjem na zahtjeve nastavnika postaviti presedan. Naime, kako smo pisali, koeficijenti, čije su podizanje nastavnici ishodili štrajkom, uređeni su Zakonom o plaćama u javnim službama odnosno Uredbom o koeficijentima i nisu predmet kolektivnih pregovora između sindikata i vlade. To, pak, znači da ne mogu biti ni povod za štrajk.

Koeficijenti su jedan od tri mehanizma - uz osnovice i dodatke o kojima se redovno kolektivno pregovara – kojima se određuje visina plaće u javnom i državnom sektoru, a oni su po zakonu u rukama vlade. Diranje u koeficijente u jednom dijelu državnog ili javnog sektora može poremetiti ravnotežu koeficijenata i izazvati pravi kaos u sustavu koji ionako nije dobro uređen niti transparentan. Naime, zaposleni u državnim službama imaju veće koeficijente, ali manje osnovice od onih u javnim službama. Nastavnici imaju manje koeficijente od nekih zaposlenih u drugim dijelovima javnog sektora, ali imaju više raznih dodataka na plaću itd.

Pandorina kutija je odškrinuta, no Plenković ima iste mehanizme u rukama

Kroz razgovor sa stručnjacima pokušali smo doznati koliko su prijetnje drugih sindikata ozbiljne, kako bi se mogle ostvariti i čime bi mogle rezultirati.

Stručnjak za radno i socijalno pravo Viktor Gotovac s Pravnog fakulteta u Zagrebu kaže da presedan koji je postavio premijer Andrej Plenković jest odškrinuo Pandorinu kutiju, međutim smatra da to ne određuje kako će se postaviti prema nekom novom štrajku.

"U teoriji, još uvijek postoji mogućnost da se čak i za štrajk nastavnika utvrdi da je bio ilegalan, bez obzira što je gotov; no smatram da se to ipak neće dogoditi", kaže Gotovac.

"Što se drugih štrajkova tiče, činjenica da ovaj nije pravno osporavan ne prejudicira da se to ne može napraviti u nekoj drugoj sličnoj situaciji. To ovisi o situaciji. Pregovaračke pozicije sindikata jačaju u predblagdansko vrijeme u predizbornoj godini. Primjerice, vrijeme blagdana, kada ljudi idu u Hrvatsku ili prolaze kroz nju ili pak izlaze iz nje, sindikatima granične policije daje jaku poziciju s koje mogu tražiti i eventualno ostvariti neka svoja prava. Naravno, policija ne smije štrajkati, može samo prosvjedovati“, tumači naš stručnjak za radno pravo.

Nisu svi sindikati jednako utjecajni mada mogu stvoriti velike neugodnosti

Ističe da ga čudi najava bijelog štrajka jer bijeli štrajk u biti nije štrajk, i obično se ne najavljuje.

"On se radi u tišini, a kada se počne zbivati, svi znaju da se zbiva, s tim da djelatnici tvrde da se samo revno pridržavaju pravila svojeg posla. Kada se bijeli štrajk najavi, to ispada kao da netko poziva vlasti da djeluju prema njima ili da zapravo pokazuju da žele riješiti neke stvari i prije nego što pokrene štrajk. Bijeli štrajk, u biti, nije štrajk. Te aktivnosti su po definiciji s one strane zakona. Policija ne može provoditi štrajk, već može koristiti neka pravila struke kojima se posao komplicira, a sustav blokira. U slučaju policije bijeli štrajk ne bi obuhvatio veliki broj ljudi. Primjerice, u vrijeme blagdana granična policija bi na graničnim prijelazima mogla sve automobile puno detaljnije pregledavati, ljude bi mogla izvlačiti iz automobila te, u radikalnijoj varijanti, čak i provjeravati ima li u njima i kod ljudi neke droge. Mogli bi čak ljude slati na detaljne preglede. Granični policajci imaju mogućnost svoje procedure učiniti vrlo neugodnima i pritom usporiti prometovanje. To u nekim sezonama može biti jak pritisak", kaže Gotovac.

Najave kao poziv na dogovor

Gotovac kaže da slično mogu raditi i carinici s kamionima koji ulaze u Hrvatsku ili prolaze kroz nju.

"Takav pritisak može za posljedicu imati da vlasti popuste i ubrzo pristanu saslušati zahtjeve sindikata. Najave bijelih štrajkova nisu uobičajene, osobito ne medijske, stoga mi to izgleda kao poziv na dogovor prije nego što se nešto poduzme. U tom smislu, nisam siguran da će uslijediti svi štrajkovi koji se najavljuju. Osim toga, neki od tih sindikata značajno su manji od sindikata nastavnika. Oni ne mogu privući tolike ljude, privući tolike simpatije ljudi niti mogu u istoj mjeri blokirati sustav. Naime, kada štrajkaju nastavnici, onda škole ne rade. Kada štrajka netko drugi u školi, one ipak mogu nastaviti funkcionirati. Nisu sindikati svih javnih službi jednako utjecajni. Sindikati obrazovanja i zdravstva su najorganiziraniji i najutjecajniji. Kada bi osjetila da je neki sindikat značajno slabiji, vlada bi vjerojatno pokazala zube. U državnim službama situacija je još značajno mirnija nego u javnim službama. Dakle, u jednu ruku svakako se otvara Pandorina kutija zahtjeva, otvaraju se očekivanja i prilike za sindikate da poboljšaju položaje svojih članova. No, ipak postoji velika razlika između sindikata u mogućnostima da ostvare svoje prijetnje. Mislim da će ovo što se dogodilo u velikoj mjeri biti teško ponoviti", uvjeren je Gotovac.

Nastavnici su svoj slučaj borbe za dostojanstvo dobro prezentirali javnosti

Politolog Višeslav Raos s Fakulteta političkih znanosti slaže se da nemaju svi akteri u socijalnom dijalogu iste težine.

„Primjerice, liječnici s jedne strane imaju specifičnu ulogu jer spadaju među najobrazovanije i najutjecajnije aktere. Međutim, s druge strane, brojke nisu na njihovoj strani - njih nema toliko“, kaže Raos.

"Oni bi mogli štrajkati iz dva razloga - jedan je prekovremeni rad, a drugi je da im se omogući krovno kolektivno pregovaranje za koje nemaju uvjete jer ih po zakonu nema dovoljno. Štrajk u prosvjeti je, stoga, specifičan iako ne treba podcijeniti ni carinike ni policajce iz sigurnosnih razloga. Ipak, štrajk prosvjetara je specifičan jer se svi susreću s obrazovnim sustavom, oni su brojčano jači, a također su uspjeli privući veće simpatije javnosti. Policajci i carinici možda neće biti tako uspješni u predstavljanju svojeg slučaja javnosti. U slučaju štrajka prosvjetara vlada je dobro igrala svoju igru u nastojanjima da ih difamira u javnosti. Naravno, tu određeno svjetlo na sustav bacaju i rezultati PISA testiranja, međutim ovaj štrajk se nije ticao samo novca već je bio i borba za dostojanstvo i položaj. Jedna nova knjiga američkog politologa Francisa Fukuyame govori o identitetu upravo u kontekstu položaja u društvu. Tu su nastavnici tražili da se izjednače s početnicima na fakultetima, odnosno asistentima. To nije isto kao kad policajci kažu 'mi imamo opasan i nesiguran posao' pa traže veća materijalna prava. Oni ne traže da se izjednače s nekim drugim kategorijama", tumači naš politolog.

Neke najave štrajka više su pozivi na pregovore

Kada je riječ o zdravstvenim djelatnicima, Gotovac ne vjeruje da će oni ići u neki bijeli štrajk.

"Oni su nedavno potpisali kolektivni ugovor. Osim toga, oni bi vrlo brzo dobili loš odjek u javnosti. Liječnici uglavnom štrajkaju tako da nose neke bedževe koji govore da su u štrajku i usto objavljuju da neće obavljati neke trivijalne preglede i terapije. No, ovo njihovo prikupljanje potpisa za odustajanje od prekovremenog rada moglo bi značiti da će nam se pojaviti manjak ljudi koji bi pokrivali sve što treba odraditi. To bi mogao biti problem, a tome je uzrok loša organizacija zdravstva", kaže Gotovac.

"Svašta se sada najavljuje, no nisam siguran da su sve te stvari tako urgentne ili opasne. Ja bih prije rekao da bi najave štrajkova mogle poslužiti kao sredstvo pritiska na vlasti i premijera da pravovremeno sjednu za stol i razgovaraju o problemima, nego što bi mogle završiti stvarnim štrajkovima", dodaje.

Štrajk je aktualizirao pitanje poboljšanja sustava i usluga koje pruža

Gotovac smatra da je štrajk nastavnika već otvorio neka važna pitanja efikasnosti i kvalitete sustava, odnosno usluga za koje se traže povišice.

"S jedne strane nije ugodno imati dio ljudi koji su pred blagdane nezadovoljni, no s druge imate zahtjeve čije bi ispunjavanje povećavalo opterećenje proračuna. Svaki političar u Hrvatskoj, bilo da je u vlasti ili u opoziciji jer i oni oporbeni u nekom trenutku mogu doći na vlast, trebao bi prihvatiti da su karte trenutno nešto više u rukama sindikata. S tim na umu trebao bi razmišljati što se može poduzeti da se riješi problem nezadovoljstva ljudi u javnim službama, ali i da se javnosti pokaže da istovremeno postoji spremnost da se te službe, koje se u medijima i javnosti ponekad nazivaju pogrdnim imenima, učine efikasnijima i boljima kako bi građani dobili bolju uslugu. Mi se očito moramo početi pripremati za to da će pitanje organizacije i kvalitete usluga državnih i javnih službi postati predizborna, a vjerujem i postizborna tema. Očito treba nešto učiniti s tim problemom koji postaje neuralgična točka našeg društva", poručuje Gotovac.

Plenkovićeva vlada je manjinska pa je slabija na ucjene

Raos ističe da treba imati na umu da je vlada Andreja Plenkovića manjinska vlada jer HDZ i HNS samostalno nemaju većinu u saboru.

"Takve vlade često su podložne nekim ucjenama kojima održavaju većinu, ali također i ucjenama drugih aktera poput sindikata. Neke studije pokazuju da su takve vlade zapravo bolje jer su slabije pa su manje sklone nekim ekstremnim rješenjima", kaže Raos.

"S druge strane vidimo da Plenković pokušava graditi stil vodstva u kojem on ne voli da mu se nameće tempo. On želi upravljati dinamikom događaja i donošenja odluka. To se vidjelo i u ovom štrajku u kojem je pristao na većinu zahtjeva sindikata, no nametnuo je svoj tempo izvršenja toga, a neki bi cinično rekli da je dio izvršenja dogovora prebacio na neku buduću vladu. Ovdje se također vidi da pred izbore dolazi do pojačanog pritiska korisnika proračuna. Čak i da nije bilo ovog štrajka, bilo je za očekivati da će se pritisak povećati. Na to su premijer i ministar financija Zdravko Marić bili spremni. Oni imaju zacrtane određene fiskalne ciljeve koji bi trebali stvoriti pretpostavke da Hrvatska uđe u monetarnu uniju. To, pak, znači da ne mogu udovoljiti svim zahtjevima na sve strane", tumači Raos.

Štrajkovi u Hrvatskoj teško mogu prerasti u opći bunt

Naš politolog smatra da štrajk prosvjetara ipak neće prerasti u neki opći bunt kako su neki očekivali.

"Za to nema prave osnove. Među ostalim, problem je u tome što čak ni SDP, kao neka socijaldemokratska stranka u najširem smislu, zapravo nema snažnu povezanost sa sindikatima. To je karakteristika dobrog dijela postkomunističkih zemalja za razliku od zapadnih. Primjerice, Laburisti su u Velikoj Britaniji uglavnom uvijek bili blisko povezani sa sindikatima. Kod nas, naprotiv, vidimo da su sindikati snažno povezani s javnim sektorom, a on je pak jako vezan uz HDZ. Stoga sindikalna borba u Hrvatskoj teško može biti klicom nekih ozbiljnijih poremećaja ili društvenih reformi koje bi bile lijevog predznaka. Plenkoviću je bilo bitno da se ovaj štrajk okonča prije predsjedničkih izbora. Nakon toga, računa s time da će dobiti neke političke bodove kroz predsjedanje EU-om koje će nastojati predstaviti značajnim, a zatim može računati da će nakon nove turističke sezone teme biti drugačije jer naša javnost ima relativno kratko političko pamćenje. Nešto što trenutno iritira ljude, za pola godine ili devet mjeseci više uopće ne mora biti važno", zaključuje Raos svoje tumačenje.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.