Ivan Čović je inženjer strojarstva, dvostruki prvak Hrvatske u judu i osvajač medalja s europskih i svjetskih kupova. Ivan je po majci podrijetlom iz istočne Ukrajine, iz Luhanska. I dan-danas vezan je za Ukrajinu. Za Index piše o događajima u ovoj zemlji, odnosima među ljudima te situacijama koje su dovele do ruske agresije.
SASTANAK ministra Šojgua i generala Surovikina 9. studenog najavio je povlačenje ruskih snaga iz dijela Hersonske oblasti na zapadnoj obali rijeke Dnjepar, što uključuje i velik dio grada Hersona. Ni dva dana nakon toga ukrajinska vojska ušla je u grad i izvjesila zastave Ukrajine na gotove sve glavne administrativne objekte u gradu.
Okupacija i smjene SBU-ovaca
Ruska vojska u ožujku je s lakoćom zauzela Hersonsku oblast i grad Herson, što je bilo ključno iz dvaju razloga: Rusi su time povezali Krim s kopnom te se nastavili spajati s Donbasom odvajajući ostatak Ukrajine od mora. Tada se to tumačilo kao izdaja lokalne Službe sigurnosnosti Ukrajine (SBU-a), nakon čega je predsjednik Zelenski smijenio dva visoka dužnosnika službe.
Zbog kolaboracionističkog djelovanja lokalnih SBU-ovaca, mostovi na rijeci Dnjepar tada nisu srušeni te su odane pozicije minskih polja u toj regiji, što je znatno olakšalo prebacivanje ruskih snaga s Krima u Hersonsku oblast.
Nakon zauzimanja grada ruska vojska izvršila je pritisak na lokalnu vlast te je guverner oblasti Vladimir Saldo nastavio vršiti tu dužnost i pod ruskom okupacijom. Kao njegov zamjenik postavljen je još jedan proruski političar iz te regije Kiril Stremusov. Upravo je on netom prije povlačenja, prema službenom priopćenju, poginuo u prometnoj nesreći u Hersonskoj oblasti.
Herson je od ožujka prošao nekoliko faza. Nakon što ga je zauzela ruska vojska počela je integracija u ruski sustav. Uveden je rubalj kao sredstvo plaćanja, mirovinski sustav je s ukrajinskog prebačen na ruski, promijenjena je telefonska i mobilna mreža, građane se poticalo na promjenu osobnih dokumenata itd. Sve je ukazivalo na to da je za Rusiju Herson ključan grad u Ukrajini, koji ne namjeravaju tek tako prepustiti.
Aneksija i povlačenje
Znajući koliko je Herson važan za ruske planove u Ukrajini, predsjednik Zelenski još je početkom ljeta najavio ofenzivu na taj grad. Ozbiljni zapadni analitičari, kao i mnogi politički akteri na Zapadu, smatrali su da je to pokušaj predsjednika Ukrajine da vrati fokus svijeta na rat, odnosno da je tada bio nerealan u takvim najavama.
Međutim, situacija potkraj kolovoza, kad je ukrajinska vojska zaista krenula u ofenzivu, promijenila je mišljenje i atmosferu koja je vladala na Zapadu. Oslobođen je velik dio Harkivske oblasti, što je nastavljeno i u dijelovima DNR-a i LNR-a, na teritorijima koje je ruska vojska zauzimala nekoliko mjeseci. Na kraju je došao red i na Hersonsku oblast, gdje je ukrajinska vojska zauzela jedan dio teritorija.
Ruske vlasti tada su počele poduzimati određene korake, a prvi od njih bio je aneksija okupiranih područja u sastav Ruske Federacije. Nakon toga je proglašena djelomična mobilizacija, postavljen je general Surovikin kao glavni zapovjednik i proglašeno je ratno stanje u okupiranim područjima.
Ipak, sve to nije bilo dovoljno da se očuvaju pozicije preko rijeke Dnjepar te je general Surovikin, koji je postavljen "da donosi teške odluke", odlučio povući vojsku i vojnu opremu na obrambene položaje na istočnoj obali rijeke.
Šojgu i Surovikin
Na sastanku 9. studenog donesena je odluka o povlačenju ruskih snaga iz Hersona na istočnu obalu rijeke Dnjepar. Iako je sastanak djelovao kao još jedan u nizu formalnih izvještavanja o situaciji na terenu, na kraju se ispostavilo da nije bilo tako.
Prema riječima ministra Šojgua, obrana na hersonskom smjeru je stabilna, ali "postoje neke osobitosti". Nakon toga se ministar složio s odlukom da se krene u povlačenje trupa u najkraćem mogućem roku.
General Surovikin podnio je izvještaj u kojem je govorio kako se ruske snage odupiru pokušajima napada Oružanih snaga Ukrajine na ovom pravcu te da je ukrajinska strana pretrpjela velike gubitke. Prema njegovoj izjavi, ruski sustavi protuzračne obrane srušili su 80% ukrajinskih projektila, ali 20% ipak doseže svoje ciljeve. U to vrijeme više od 115 tisuća ljudi napustilo je područje vojnih operacija u Hersonskoj oblasti.
Istodobno, rusko ministarstvo vanjskih poslova apeliralo je na pregovore, svjesno teške situacije u kojoj se nalaze. "Rusija je i dalje otvorena za pregovore s Ukrajinom - naravno, uzimajući u obzir realnosti koje se trenutno razvijaju", izjavila je Marija Zaharova.
Povlačenje snaga
Nakon sastanka ministra Šojgua i generala Surovikina glavni stožer ruske vojske naredio je povlačenje svojih trupa iz Hersonske oblasti, uključujući i grad Herson. Međutim, Kijev je reagirao krajnje oprezno. Kao glavni argument za povlačenje vojske iz Hersona general Surovikin naveo je nedostatak i nemogućnost opskrbe.
Istodobno, među ruskim ratnim izvjestiteljima izbile su žestoke rasprave. Jedan dio tvrdio je da se radi o izdaji i sramoti, dok je drugi dio tvrdio da je to opravdana i strateška odluka. Sam Surovikin rekao je da je riječ o "bolnom, ali neophodnom" povlačenju. Ukrajinska vojska mjesecima je gađala mostove i krajnje otežala opskrbu ruskoj vojsci preko rijeke. U najgorem scenariju ruske jedinice bi se s vojnom opremom našle opkoljene.
Nakon proglašenja povlačenja Kijev je ponovno iskazao zabrinutost zbog brane u Novoj Kahovki. U Kijevu se javio oprez, raspravljalo se o scenariju u kojem bi ruska strana pustila ukrajinsku vojsku u Herson, a zatim srušila branu te tako potopila grad i uništila vojsku.
11. studenog ujutro pojavile su se fotografije srušenog dijela Antonovskog mosta u Hersonu.
Antonovski most je najprometniji most u gradu, a spaja dvije obale rijeke Dnjepar. Ukrajinska strana pokušala ga je nekoliko puta srušiti, no uspjela ga je tek djelomično oštetiti. Iz snimki i fotografija nije jasno tko je srušio most. Ruska strana tek je objavila vijest da je most pao, bez više detalja.
Ulazak ukrajinskih snaga u grad Herson
Iako su vojni analitičari procjenjivali da će se ruske snage čak tjednima povlačiti iz oblasti, rusko ministarstvo obrane službeno je objavilo završetak povlačenja ruskih trupa i vojne tehnike sa zapadne strane Dnjepra. Prebacivanje je službeno završilo 12. studenog u 5 sati ujutro. Prema ratnim dopisnicima, povučeno je više od 20 tisuća ljudi i 3.5 tisuća komada vojne opreme.
Zahvaljujući djelovanju sustava protuzračne obrane i inženjerijskih postrojbi, ruske snage su donekle usporile napredovanje ukrajinskih i zaštitile vlastite postrojbe tijekom povlačenja i prelaska rijeke. Tijekom cijele operacije povlačenja mreža doušnika Oružanih snaga Ukrajine i lokalni SBU-ovci, kako bi dobili "oprost" od ukrajinskih vlasti, prenosili su podatke o rutama prebacivanja i lokacijama ruskog vojnog osoblja.
Već od jutra su se pojavljivale slike ljudi s ukrajinskim zastavama okupljenih u centru Hersona. Prema ukrajinskim novinarima, ukrajinske snage ušle su u grad preko distrikta Šumen u zapadnom dijelu grada do 13 sati.
Iako se najavljivao daljnji oprez Kijeva i dugo povlačenje ruskih snaga, sve se rasplelo vrlo brzo. Ubrzo su se pojavile snimke stanovnika koji nisu bili napustili grad kako dolaze na glavni trg pozdraviti ukrajinske vojnike. Zavijorile su se ukrajinske zastave na administrativnim objektima u gradu. Nakon tek nešto više od 40 dana, koliko je bio u sastavu Ruske Federacije, Herson je vraćen u Ukrajinu.
Ruski TV kanali
U svoj toj dinamici posebno je zanimljivo bilo pratiti ruske federalne TV kanale. Na njima se nije moglo čuti gotovo ništa o povlačenju ruske vojske iz Hersona. Jedan dio je u svojim priopćenjima za javnost još 9. studenog navečer u cijelosti prikazao desetominutni službeni video ministarstva obrane, u kojem general Surovikin izvještava ministra Šojgua o potrebi pregrupiranja snaga i zauzimanja obrambenih položaja na istočnoj obali Dnjepra.
Drugi su u svojim vijestima prikazivali priče o tome kako stanovnici regije Herson, koji su otišli na poziv ruskih vlasti, dobivaju potvrde za stanove u Stavropolju. Nakon tih vijesti o situaciji u Hersonu nije se izvještavalo dan i pol.
Nakon što je ministarstvo obrane izvijestilo o završetku povlačenja trupa, TV kanali izvijestili su da ruska protuzračna obrana odbija ukrajinske udare te da je više od 115 tisuća civila prešlo na istočnu obalu.
Spomenuli su i da su počele pristizati informacije o dizanju u zrak dva mosta u okolici Hersona, međutim, kako smo već rekli, nije sugerirano tko je to mogao učiniti. Rečeno je jedino da rusko ministarstvo obrane nije komentiralo situaciju.
Telegram kanali
No na ruskim kanalima na Telegramu cjelodnevno se raspravljalo o situaciju u Hersonu. Mnogi su u svojim postovima naglasili da je odluka o napuštanju grada bila ispravna i da je spasila velik broj vojnika. Također su primijetili da je do ove odluke došlo zbog pogrešnih procjena prethodne komande.
Istodobno, mnogi provladini blogeri dali su vlastitu detaljnu procjenu situacije i žalili se da bi predaja Hersona bila poraz u očima stanovnika, a neki su otvoreno kritizirali akcije ruske vojske, pa čak povlačenje nazivali izdajom.
Neki provladini komentatori skrenuli su pozornost na činjenicu da bi javno izražavanje bilo kojeg stava o ovom pitanju moglo imati elemente za kazneni progon. Kritika povlačenja trupa može se tumačiti kao diskreditacija vojske, a podrška kao poziv na promjenu teritorijalne cjelovitosti jer se Herson još uvijek smatra teritorijem Ruske Federacije.
Slavlje u Ukrajini i konfuzija u Rusiji
Ukrajinska strana ne krije slavlje i smatra ulazak u Herson velikom pobjedom. Grad je to koji je od samog početka rata bio bitan za rusku vojsku te je ovo u vojnom i političkom smislu zaista velika pobjeda Ukrajine.
Iako se početkom ljeta oslobođenje Hersona činilo kao znanstvena fantastika i retorička figura kojom predsjednik Zelenski nastoji ujediniti naciju i usmjeriti fokus Zapada na Ukrajinu, nekoliko mjeseci kasnije Herson je uspješno oslobođen.
S druge strane, nastavlja se konfuzan i tragikomičan period u kojem se nalazi ruska vojska i politički vrh. Kasna i spora mobilizacija, vjerovanje određenim dužnosnicima da će se lakše uspostaviti vlast u Ukrajini, selekcija u kojoj se postavilo beskorisne zapovjednike i političke ulizice, vjera u vlastitu isključivost, nepogrešivost i neranjivost doveli su Rusiju do političke i vojne nemoći te sve glasnijeg zazivanja pregovora.