KAOTIČNA situacija u svjetskoj trgovini ne jenjava. Od sredine 2020. traju poremećaji u logistici na svjetskoj razini, a ako je suditi prema najavama stručnjaka, takva situacija će potrajati barem do kraja ove godine. Izvor te krize su primarno razne protupandemijske mjere država koje su poremetile ustaljene trgovačke prakse, lance opskrbe, promet roba i same načine poslovanja.
Sve je počelo nestašicom WC-papira
Sve je počelo relativno bezazleno, nestašicom WC-papira koja je bila uzrokovana promjenama u navikama kupaca, zatvaranjem velikih institucionalnih kupaca zbog lockdowna i paničnom kupnjom WC-papira zbog straha od potpune nestašice. Kada su veliki institucionalni kupci kao hoteli, državne ustanove i kompanije zatvoreni a ljudi zatvoreni u kuće, nastala je neravnoteža između dva tržišta za proizvođače WC-papira. Veličina pakiranja, kvaliteta i ambalaža nisu isti za velike institucionalne kupce WC-papira kao za pojedinačne kupce, a kako su prvi naglo zatvoreni bilo je nužno sasvim preorijentirati proizvodnju na drugi segment tržišta.
Jedan segment tržišta je praktički prestao postojati, a drugi je narastao, jer su ljudi zbog lockdowna više vremena provodili u domovima umjesto u restoranima, hotelima i na radnim mjestima. Panično kupovanje višemjesečnih zaliha je dodatno pogoršalo situaciju i police s WC-papirom u trgovinama više nisu bile pune. No relativno brzo se situacija stabilizirala. Ali to je bio samo početak.
Ne treba zaboraviti ni to da su cijene sirovine nafte u jednom trenutku bile negativne, što je bio povijesni presedan. Problem je bio u tome što se sirova nafta sa skladišta prestala prerađivati, tj. skladišta su se prestala prazniti a nova sirova nafta je nastavila stizati. Situacija se ipak brzo stabilizirala.
Nagli skok cijena
Početkom 2021. je počeo nagli skok cijena sirovina jer je većini dijelova gospodarstva dopušteno da ponovno pokrene proizvodnju, što je izazvalo novi šok. Pojavila se neravnoteža između potražnje za sirovinama i ponude sirovina, jer se proizvodni kapaciteti proizvođača sirovina nisu mogli tako brzo oporaviti. Svijet je navikao sirovine smatrati nečim lako dostupnim, ali je proces od samog vađenja materijala do proizvodnje upotrebljivih sirovina jako složen i dislociran po svijetu. Željezna ruda se vadi na jednoj strani svijeta, zatim transportira oceanima do druge strane svijeta, prerađuje u velikim postrojenjima i zatim opet transportira na treću stranu svijeta do kupaca koji će prerađenu sirovinu ugraditi u svoje proizvode. To posebno vrijedi za sirovine poput čelika, aluminija i bakra koje su osnova za velik broj industrija, od automobilske do građevinske.
Svi manji i veći poremećaji u svjetskoj trgovini su akumulativno doveli do potpunog kaosa. Cijene pomorskog prijevoza kontejnera, na kojem se temelji svjetska trgovina, narasle su na povijesne razine a cijela logistička mreža je poremećena. Zbog toga što su relativno naglo prekinuti mnogi trgovinski pravci, potrebno je uspostaviti novu ravnotežu. Globalna trgovina je funkcionirala kao kompleksni mehanizam, a on je naglo razbijen. Stalno prekidanje i preusmjeravanje trgovinskih pravaca je dovelo globalnu trgovinu mrežu do pucanja. Ipak, pokazala se zavidna razina fleksibilnosti, ali se dugoročno problemi nisu mogli izbjeći. Kompanije su doslovno gubile kontejnere po svijetu jer usred nastalog kaosa nisu mogle pratiti sve promjene regulativa, pravila i trgovinskih pravaca.
Svjetska trgovina je doživjela udarac za udarcem
Nesreća u kojoj je blokiran Sueski kanal, jedan od uskih grla pomorske trgovine i glavni trgovinski pravac između Kine i Europe, činila se kao konačni udarac koji će urušiti cijeli svjetski trgovinski poredak.
Pomorski transport se ipak oporavio, a polako se oporavlja i avionski prijevoz.
No sve te rane ne mogu tako lako zacijeliti. Svjetska trgovina je doživjela udarac za udarcem i relativno dobro se prilagodila. Ipak je iluzorno očekivati da neće biti dugoročnih posljedica.
Proizvodnja automobila je otežana nestašicama mikročipova koji se većinom proizvode u Tajvanu. Kako su i proizvođači automobila i proizvođači mikročipova dugo vremena bili prisilno zatvoreni, a sama potražnja za novim automobilima je dugo vremena bila jako mala zbog protupandemijskih mjera ograničavanja putovanja, nastala je velika neravnoteža onog trenutka kada su proizvođači automobila opet počeli proizvoditi.
Ovih dana je diljem Ujedinjenog Kraljevstva nastao kaos zbog nestašice goriva uslijed usporene opskrbe zbog manjka vozača. Može se očekivati da će do kraja godine uslijediti još sličnih problema.
Što je nearshoring?
Cijela situacija je dovela do toga da kompanije iz EU i SAD-a postupno odustaju od outsourcinga tj. od premještanja proizvodnje i opskrbe u daleke zemlje, poglavito Kinu, i sve više se razmišlja o tzv. nearshoring.
Nearshoring je poslovna praksa u kojoj se proizvodnja premješta izvan matične države kompanije, ali u neku državu koja je geografski relativno blizu, za razliku od outsourcinga koji premješta proizvodnju i dobavljače u neku geografski udaljenu državu.
Outsourcing je nastao zbog želje za smanjivanjem troškova koji su u pravilu puno manji u slabije razvijenim državama daleko od EU i SAD-a. Time su se produživali opskrbni lanci, ali to nije bio problem jer je svjetska trgovina bila jako stabilna i učinkovita.
Situacija se zbog raznih poremećaja od drugog kvartala 2020. promijenila te je svjetska trgovina izbačena iz ravnoteže a samim time je poremećena opskrba proizvođača u SAD-u i EU. Sada će se proizvodnja i nabava roba vratiti bliže matičnim državama velikih kompanija, a to znači geografski bliže SAD-u i zapadu Europe.
Je li to velika prilika za Hrvatsku?
To je velika prilika i za Hrvatsku koja tu situaciju može iskoristiti za privlačenje investicija i poticanje vlastite proizvodnje. Pitanje je samo je li Hrvatska spremna iskoristiti tu priliku, tj. je li svjesna te prilike.
Točnije, hoće li država promjenom dosadašnjih ekonomskih politika poticati novi val investicija uslijed povratka industrije u Europu ili će nastaviti dosadašnje, koje se nisu pokazale dovoljno stimulativnim za ulaganja.
Ako se nastavi sve po starome, onda će Hrvatska izgubiti još jednu priliku za gospodarski razvoj. Priliku koju, da budemo iskreni, nije zaslužila. Ali prilika je tu, pitanje je samo hoće li je Hrvatska iskoristiti.
Svijet neće čekati Hrvatsku da mjesecima najavljuje reforme, a na kraju od tih reformi ne bude ništa ili budu samo kozmetičke prirode. Ako Hrvatska ne bude spremna, bit će spremne druge države koje jedva čekaju priliku da uzmu svoj dio kolača.
Hrvatska ima dva izbora; ili će djelovati proaktivno i dočekati veliki val povratka proizvodnje u Europu, ili će nastaviti dosadašnjim putem koji očito nije pogodan za investicije i propustiti priliku koja se pojavljuje jednom u dva-tri desetljeća.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala