Foto: FAH, Index
"LISTE su jako slične onima iz jeseni iz 2015. Idemo po pobjedu", reče pred koji dan Zoran Milanović. Dakle, liste su jako slične onima kada je izgubio izbore. A ponoviti isto i nadati se drugačijem rezultatu, nije baš definicija inteligentnog ponašanja.
Do pred koji tjedan sve je izgledalo izvrsno – HDZ se politički praktično samoubio. Prvo, koalicija (da, Petrove, koalicija, ne suradnja!) s MOST-om nije nikada proradila – u pola godine nisu uspjeli ni sve dužnosnike imenovati, pa smo imali i prilično zabavnu situaciju da u vlasti mjesecima djeluju niži dužnosnici bivše koalicije. Sabor nije radio skoro ništa – jer nikakva nova regulacija nije dolazila na dnevni red. Radne skupine koje su trebale reformirati zakonodavstvo – nisu nikada imenovane.
Inzistiranje na ideološkim pitanjima donijelo je istina neke bodove HDZ-u, ali i odnijelo još više – jer se većina ipak sjeća da je 1990. godine u tu stranku prešlo više članova nekadašnjeg Saveza komunista Hrvatske, nego što ih je ostalo u SDP-u.
Nakon što je HDZ srušio vlastitu Vladu – sve je izgledalo savršeno za SDP. Razlika u popularnost od gotovo 10 posto znači padanje vlasti u ruke. No, u vrlo kratko vrijeme sve se promijenilo – HDZ se na anketama bitno približio SDP-u, štoviše, vrlo je moguće da u narednim istraživanjima na nacionalnoj razini postane najpopularnija stranka.
HDZ se jako brzo doveo u red
HDZ ima fantastičan politički nagon za preživljavanjem – kao što svojevremeno Sanaderu nije bilo teško u par godina od prijetećeg govora na Rivi doći do obećavanja čak i teritorijalne autonomije Srbima u Hrvatskoj jer su mu trebali Pupovčevi glasovi – tako je sadašnji HDZ u par tjedana promijenio političku retoriku. Vatrene nacionalne govore zamijenila je priča o smanjenju PDV-a.
Čak i Dan antifašističke borbe se slavi primjereno, čitamo tako krajem lipnja: "Lovorov vijenac na Spomen-ploču svim žrtvama za slobodu Zadra položio je gradonačelnik Kalmeta istaknuvši da je antifašizam usađen u temelje suvremene Europe i svijeta. Zadar ima poseban razlog za slavljenje antifašizma jer grad nikada nije više nazadovao nego u vrijeme talijanske fašističke okupacije, kazao je Kalmeta". Svaka čast, no kako to da nije bilo sličnog govora godinu dana ranije?
Novi predsjednik, novo lice – Andrej Plenković definitivno predstavlja neki novi HDZ. To što se stranka sama nije nešto promijenila, jer jedno lice ne znači drugu stranku – to u ovo doba multimedije i celebritija, gdje se sve gleda kroz lidere i njihov nastup, ne znači puno glasačima.
Plenković je jak protukandidat Milanoviću
Kako smo rekli – danas je sve personalizirano. Ono što ćemo gledati su napokon sučeljavanja Plenković-Milanović. I tu Milanoviću uopće neće biti lako.
Plenkovića možemo najkraće okarakterizirati kao sposobnog štrebera – nekoga tko nikada nije ulazio u bespotrebne rizike, nikada svojim stavovima nije dizao prašinu niti generirao sukobe (što ne mora biti uvijek pozitivno, posebno u zemlji koja treba oštre reforme), no tko je bio dovoljno sposoban za podignuti se na vrhove politike. Kao dijete iznimno školovanih roditelja, nije propustio priliku za kvalitetnim obrazovanjem, a dodatno mu služi za pohvalu što se nakon diplome nastavio usavršavati. Tu su magistarski rad "Subjektivitet Europske unije i razvoj Zajedničke vanjske i sigurnosne politike", ali i niz drugih usavršavanja u međunarodnim odnosima i diplomaciji.
Kao takav, Plenković će se jako dobro moći nositi sa Zoranom Milanovićem – obojica su izvrsni retoričari, za razliku od Karamarka, koji je valjda negacija onoga što retorika jest. Zoran Milanović ima prednost više "životnog" i konkretno hrvatskog političkog iskustva, ali Plenković više međunarodnog, a i jačeg formalnog obrazovanja.
No, sučeljavanja još nisu ni počela – a HDZ-u se lijepo vratila popularnost. Zašto? Ponajviše radi izbora Milanovićevih kadrova.
Ne možeš biti "samo malo bolji"
Index je opširno pisao o bivšem SDP-ovom ministru Tihomiru Jakovini koji je omogućio upravi Hrvatskih šuma ogromne bonuse, dakle bonuse državnoj firmi koja ne samo da nije velikim dijelom na tržištu, već i izravno prima novac od poreznih obveznika. Podsjetimo se.
Uprava Hrvatskih šuma na čelu s predsjednikom Ivanom Pavelićem i članom Uprave Ivanom Ištokom tužila je Hrvatske šume jer im nisu isplaćeni bonusi. Ivan Pavelić treba dobiti oko 2,3 milijuna kuna, a Ivan Ištok oko 1,6 milijuna kuna. Te im je bonuse ugovorom, kojeg je prvi objavio Index, omogućio bivši ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina. Njega naime, veže dugogodišnje prijateljstvo s Pavelićem. I ne samo prijateljstvo – Pavelić je tako 2006. godine kao predsjednik Uprave Helios osiguranja odobrio Jakovininoj tvrtki 60.000 eura. Opširnije
Tako nešto u pristojnoj državi znači trenutnu političku diskvalifikaciju. U Hrvatskoj znači – treće mjesto na listi u Petoj izbornoj jedinici, dakle ono odakle se sigurno dolazi u Sabor.
Milanović objašnjava: "Zadnjih dana je bila navodno jedna afera s nekim ugovorima u Hrvatskim šumama. Rekao sam da nisam najsretniji s tim, a bio sam u Zadru, koji i dalje vodi čovjek optužen od strane DORH-a za pljačku 40 milijuna kuna i to je na Vrhovnom sudu. Taj čovjek je i član stranke, to je krunski dragulj HDZ-a. Pozivam one koji imaju savjete za druge, ja sam se spreman pogledati u špigl, da prvo očiste pred svojim vratima".
Čekaj Zoki, je li to kakvo takmičenje? Ono, oni su nikakvi, a mi smo samo malo bolji? Kolika je i kakva je tu onda razlika koju bi građani trebali "prepoznati"? Znamo da HDZ-ovski kriteriji poštenja i časti predstavljaju prilično rastezljivu kategoriju, ali ako se SDP-ovski rastežu koji centimetar manje, to uopće onda ne mora značiti da ste pošteni i časni, nego da ste manje sposobni mutiti.
Ako se želi postaviti razlika i dobiti izbore na poštenju i čestitosti – kategorijama koje u hrvatskoj politici nasušno trebaju, onda afera ili nesposobnost trebaju značiti eliminaciju s izborne liste, a ne stavljanje na mjesto gdje je izgledno da ćemo tog kandidata plaćati još jedan mandat.
Stara ekipa SDP-a – gubitnici na vrhu
Dobar dio ekipe na vrhu lista predstavlja staru, gubitničku gardu SDP-a. Evo, uzmimo VII. Izbornu jedinicu – vodi Milanka Opačić. Bivša ministrica koja je lošim rješenjima Obiteljskog zakona (dakle temeljnog propisa resora kojeg je vodila) dovela do priličnog pravnog cirkusa – prvo ga je Ustavni sud suspendirao, pa je donesen novi koji nije previše drugačiji.
Na ovaj suspendirani primjedbe su imali i stručnjaci, ali i lijeve i desne nevladine organizacije, a još je i bio pravno loše pisan. Znači, nitko ne može reći da je cijela priča oko neustavnosti bila nekakva "zavjera" desnice, nego jednostavno loše odrađen posao. I sada bivša ministrica – prva na listi za zakonodavno tijelo. Super referenca!
Pogledajmo dalje. Osma izborna jedinica, prvi na listi - Željko Jovanović. Čovjek koji je smijenjen s mjesta Ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Dakle, nije dobro radio posao ministra (sjećamo se samo one njegove o "isušivanju močvare" u sportu – oko čega nije napravio gotovo ništa). I sada je naravno – prvi na listi. Hoće pokušati ponovno? Imamo li mi vremena za to?
Prvi na listi, Treća izborna jedinica, je i bivši ministar Siniša Hajdaš Dončić, koji je ostao poznat po tome što mu je monetizacija autocesta propala, pa je onda govorio o inicijalnoj ponudi dionica, što također nije napravio. Iznimno bitan Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama radio se cijeli mandat – došao u Sabor pri kraju i naravno nije stigao biti prihvaćen. Rezultat? Gospodarske aktivnosti na obali i moru se rukovode prastarim zakonom, potpuno neprikladnim sadašnjem stanju, ne moramo govoriti koliko to čini štete našoj obali i otocima.
No, bivši ministar je – prvi na listi.
Tu su naravno pri vrhovima lista i svi naši stari znanci: Gordan Maras, Mirando Mrsić, Branko Grčić… Jedino što možemo jamčiti je da je Maras naučio nositi kacigu na gradilištu.
Koja je ono razlika HDZ-SDP?
Ukoliko se u političkoj borbi želite pokazati bolji od drugoga – onda ne prolaze štosovi "mi smo eto malo bolji", jer to građanima ne znači puno. Dodatno, u Hrvatskoj treba uvesti zapadne kriterije političke odgovornosti: radio si loše – ispadaš, bio si u sukobu interesa – ispadaš, nisi uopće nešto radio – ispadaš. Inače nema promjena. SDP to, ovakvim izborom, ne nudi – nudi ekipu koju smo već vidjeli i koja je već izgubila. I gdje su neki dodatno još uhvaćeni u čudnim potpisivanjima. Zašto ih SDP ne uvodi, ako kažu da su bolji od HDZ-a?
Dodatno, SDP se jako nadao ideološkoj priči, ministar Hasanbegović i te njegove teme – no Plenković je dovoljno pametan dečko da Hasanbegovića drži samo za internu stranačku mobilizaciju članstva, povijesne priče se u ovoj kampanji neće gurati u javnost. Koliko se čuje, Plenković i Milijana Brkića šalje na listu za dijasporu, što je siguran ulazak u Sabor, ali i isključivanje iz kampanje.
Zapošljavanje, porezi, PDV – Plenković je krenuo upravo smjerom gdje Milanović nema što puno reći, jer je tri i pol godine Milanovićeve Vlade bila recesija, ta Vlada je bila ekonomski neuspješna. Godinu dana recesije radi gluposti prethodnika je razumljivo – tri znači nedovoljno rada.
HDZ će sigurno iz arhive povući na liste još ponekog intelektualca, primjerice kakvog sveučilišnog profesora ili uspješnog gospodarstvenika (a ima ih, HDZ ima kvalitetnih kadrova za kojima se ne vuku repovi, ali su zadnjih par godina bili odgurnuti iz vrha politike). Oni su kao stranka po broju članova nekih osam puta veći od SDP-a, kadrovski potencijal za liste je ogroman, a Plenkoviću je dosta 4-5 novih ljudi koje će gurnuti pred kamare, kako bi u kampanji ostvario lijepu prednost među neodlučnim glasačima centra.
Dodatno, u HDZ-u uvelike rade svaki dan, a koliko se čuje, SDP u kampanji radi malo ili ništa – ljudi bili sigurni da će pobijediti, pa otišli na kupanje, tamo oko Iblerovog trga trenutno možete samo loviti Pokemone. Mogli bi reći: Plenki rula, Zoki se kupa.
Zato se može očekivati da se HDZ i SDP na anketama izjednače, pa i da HDZ počne voditi. To naravno ne znači izbornu pobjedu radi podjele izbornih jedinica, a i zato jer će, čini se, opet i jedni i drugi trebati koaliciju s Mostom. No, o tome drugi puta.