Foto: Saša Ceci/Facebook
„U razgovoru s nekim prijateljima pojavilo se pitanje zašto je preporuka kad se ne treba sunčati tako asimetrična oko podneva; ono dva sata prije i četiri poslije“, objasnio je Ceci za Index.
„Mogli smo malo proguglati i našli bismo odgovor za minutu. Google nam već godinama ne da da se onako fino posvađamo oko nekih činjenica koje smo pogrešno zapamtili. Umjesto toga, činilo nam se fora pronaći točan podatak kad je Sunce u razne dane točno u najvišoj točki na nebu. Zanimalo me mogu li to napraviti. I tako sam uz malo istraživanja napravio tablicu i nacrtao rezultate. Tu je bio odgovor i to je zapravo bio kraj priče. Relativno puno posla za ne baš revolucionaran rezultat“, dodao je
„No onda me Neno (Bakić) nagovarao da ipak napišem kako sam to napravio. Pisao sam prije nekog vremena blog o popularizaciji znanosti Blesimetar u kojem sam pokušavao ne daviti ljude sa znanstvenim objašnjenjima već bih složio nešto šašavo i zabavno, a opet informativno i utemeljeno. Reko, da vidim mogu li još uvijek napisati nešto takvo. E sad, blog post bih obično pisao tri dana (od petka do nedjelje) jer je sve trebalo provjeriti, a ovaj sam istresao na fejsu nakon jednog. To je bila greška. Drugo jutro probudio sam se s mišlju – ou šit, pa najvažniju stvar nisam objasnio. Štoviše, ovako kako je objašnjeno, zapravo je krivo. Dotad je već dosta ljudi lajkalo i komentiralo pa nisam htio mijenjati cijeli tekst, nego sam ono bitno dodao na kraju kao p.s. Događa mi se to kada žurim. Kad vidim kako je rad u žurbi danas postao standard, ne znam trebam li se više zabrinuti jer su svi toliko bolji od mene u tome, ili zato što možda nisu bolji od mene, a svejedno sve rade na brzinu. Vjerojatno oboje“, tumači naš fizičar.
Budući da u njegovom statusu ima mnogo zanimljivih stvari, a istovremeno je vrlo čitak, prenosimo ga u cijelosti.
Sunce nam treba za fotosintezu, ali ne i solarna joga
"Zrake Sunca nisu nužne samo biljkama koje ih koriste za fotosintezu. I mi ljudi ih trebamo za našu fotosintezu. Ne govorim, naravno, o onoj solarnoj jogi. Ma znate ono što je do teorije o ravnoj Zemlji bila jedna od najglupljih među ludima (ili najluđih među glupima, ne znam više) teorijama o tome kako svijet izgleda i kako funkcionira. Lika koji je promovirao hranjenje svjetlošću Sunca snimili su kako u restoranu klopa hranu bitno težu od onih fotona, najmanjih komadića svjetlosti. Da neki koji su se amaterski bavili tom jogom nisu zaozbiljno umrli, što se dogodi kad mjesec-dva ne jedeš ništa osim zraka, svjetla, čega li već… bila bi to dobra zafrkancija. Ovako, baš i nije nešto.
Zapravo govorim o fotosintezi vitamina D. Oni koji se sjećaju školske definicije vitamina, znaju da D vitamin i nije pravi vitamin jer ga ne moramo pojesti. Zove se D jer je bio četvrti otkriven (nakon A, B i C - ne bi čovjek rekao), a naše tijelo ga proizvodi uz pomoć Sunca, slično kao što biljke proizvode šećer. D vitamin važan je za ugradnju kalcija u kosti i zato je dobro ne samo piti mlijeko ili jesti drugu hranu bogatu kalcijem, nego je važno i izaći iz kuće i osunčati se malo. Nije nam dovoljno obično električno svjetlo jer ono ne sadrži ultraljubičastu svjetlost koja nam treba za tu sintezu.
Slavna anegdota: možemo li se sunčati ili dobiti rak kroz prozor?
Poznata je fora s FER-a o studentu koji je bio jako loš na ljetnom roku ispita iz fizike pa mu je profesor htio dati zadnju šansu za prolaz i rekao mu da se sjedne do (zatvorenog) prozora i osunča se malo. Nakon što je ispitao nekoliko drugih studenata pitao ga je je li barem malo pocrnio. Kad mu je ovaj odgovorio potvrdno, srušio ga je jer staklo ne propušta ultraljubičastu svjetlost. Ne znam je li se to ikad stvarno dogodilo. Ako su lagali mene i ja lažem vas.
No priča sa staklom je malo kompliciranija, iako je profa, kao što ćemo vidjeti, bio potpuno u pravu. Naime, ultraljubičaste ilitiga UV zrake dijelimo u tri kategorije UVA, UVB i UVC. Ove A imaju najnižu energiju i najbliže su vidljivom svjetlu, a ove C su živi užas. Srećom za život na površini Zemlje, ozon u gornjim slojevima atmosfere uspješno zaustavlja te najgore, dok se A i B probijaju do nas. Kraće izlaganje UVB zrakama omogućava proizvodnju D vitamina u nama, a i popularnu preplanulost. Duže izlaganje tim zrakama, ili kraće izlaganje zrakama većeg intenziteta, koži daje crveno reš pečenu boju. To je neugodno, ali neugoda nije najgora. Puno je opasnije to da UV zrake izazivaju promjene u stanicama kože koje s vremenom mogu dovesti do melanoma - jedne od najopasnijih i najagresivnijih vrsta raka.
I tu je problem sa staklom. Naime, UVA zrake nemaju dovoljnu energiju da proizvedu D vitamin ili da od njih pocrnimo, ali čini se da imaju dovoljnu da mogu izazvati rak. A problem je da su dovoljno slične vidljivom svjetlu pa je staklo gotovo prozirno za njih, baš kao i za vidljivo svjetlo. Pokazalo se da ljudi koji provode puno vremena na cesti, poput profesionalnih vozača, imaju povećani rizik od te opake bolesti. Problem je i s onim solarijima (ne znam zašto mi to uvijek zvuči kao - terarij). Naime, kad se proizvodi UV svjetlost, uz UVB se uvijek proizvede i velika količina UVA svjetlosti koja samo radi štetu, a ne stvara nikakvu korist. Nešto kao naši političari. Zato je bolje sunčati se nego ići u solarije. (Što se tiče političara, bolje da ne dajem nikakve savjete.)
Zašto se kloniti sunca od 10 do 16h, a ne od recimo 9 do 15?
Kako odabrati kada se je OK malo osunčati? Najgore je u podne, jer je tad Sunce točno iznad nas. To nam je intuitivno jasno. E sad, preporuke koje možemo pročitati svuda po internetima je da izbjegavamo jako sunce od deset ujutro do četiri popodne. Računajući ovako na prste, čovjek se zapita zašto baš to razdoblje. Naime počne u deset, što je dva sata prije podne, a završi čak četiri sata poslije. Koja je čudna logika iza ove sumLJive preporuke? Opet oni naši “stručnjaci“ i “znanstvenici” nešto izmišljaju što nema veze s mozgom.
Kad mi nije jasna logika nečega, ako ikako mogu, pokušam na papir (OK, komp) staviti neke brojeve. Ono što mi treba je kut pod kojim Sunčeve zrake padaju na neko konkretno mjesto. Što su zrake okomitije (je li to uopće riječ?) to je intenzitet, snaga, jakost... uglavnom lošost tih zraka veća. Svi to nekako znamo, ali zašto je tako? Zapravo je jako jednostavno. Ako okrenem dlan prema Suncu, neki broj zraka udara u njega. Kad zakrenem dlan, neke od tih zraka koje su prije udarale u njega, sad ga promašuju. I tako dlan dobiva manje zračenja. To je sva fizika oko toga. A što ste mislili - da ću vas daviti s nekakvim sinusima i kosinusima? OK, za sve fanatike koji nikako ne mogu bez fizike i matematike čak ni i u ovaj ljetni čas - da, intenzitet zračenja je proporcionalan kosinusu kuta između pravca pod kojim vidimo Sunce i pravca koji ide vertikalno prema zenitu. Kad je Sunce u zenitu, točno iznad naših glava, kosinus je najveći pa je i intenzitet najveći. No ostaje pitanje zašto treba izbjegavati sunčanje baš od deset do četiri.
Pronašao sam podatke za kut pod kojim zrake padaju na Zemlju. Konkretnije, 30-ak kilometara južno od Zadra jer tamo obično ljetujem, a i zato jer je to otprilike na sredini hrvatskog dijela Jadrana. Podaci su za sate od šest ujutro do osam popodne tijekom četiri mjeseca kroz koje se provlači ljeto (od početka lipnja do kraja rujna). Za sve to nacrtao sam kako se mijenja intenzitet zračenja. Na slici crveno je loše. Sad si nešto mislim da bi se mnogi političari na vladajućim pozicijama složili s tim mojim izborom boje. Umpf! Ma, dobro, ne da mi se sad mijenjati, iako bi možda bilo logičnije da je taj dio bio ljubičastiji.
Vidimo da je najjače zračenje u srpnju upravo u onom nepreporučenom razdoblju. Dakle, ne lažu stručnjaci. No zašto je tako? Zašto je maksimum zračenja oko jedan popodne, a ne u podne? E, to možemo zahvaliti ljetnom pomicanju vremena. Pomakli smo satove jedan sat prema naprijed pa se i maksimum, prema našim pomaknutim kazaljkama na satu, pomaknuo. Tako je danas, 5. kolovoza, maksimum bio u jedan sat i dvije minute. Neki kažu da smo svi malo pomaknuti jer pomičemo satove. Možda su u pravu. No ako jednom prestanemo, trebat ćemo pripaziti jer će preporuka za izbjegavanje sunčanja tada biti od devet ujutro do tri popodne.
Toliko od mene. Uživajte u fotosintezi D vitamina u preporučeno vrijeme i svako vam dobro!
Mala nadogradnja - kut i atmosfera
P.S. Oni koji su pažljivije čitali mogli su primijetiti jednu nelogičnost. Naime, ako bi jedino objašnjenje za intenzitet zračenja bio kut pod kojim ono pada, to bi značilo da je isti intenzitet kad gledamo u Sunce u podne i kad gledamo direktno u Sunce na zalasku. A svi znamo da nije tako (oni solarni jogičari s početka priče si rade ozbiljnu štetu, ali mislim da nitko od njih nije oslijepio od gledanja izlaska i zalaska Sunca). Intenzitet dodatno pada i s kvadratnom udaljenosti, ali u ovom slučaju udaljenosti do Sunca su zanemarivo različite.
Ono što čini bitnu razliku je isti fenomen zbog kojeg je nebo plavo, a Sunce na zalasku crveno. Svjetlost se raspršuje na česticama u zraku i to plava svjetlost više od crvene. Stoga nam tijekom dana ta plava svjetlost raspršena mnogo puta dolazi iz svih smjerova s neba pa nam cijelo nebo izgleda plavo. Što je duži put koji zrake prolaze kroz atmosferu to se više plave svjetlosti rasprši. Kod izlaska i zalaska Sunca zrake prolaze najveći put kroz atmosferu pa se plava toliko rasprši da je više ni ne vidimo. Zato vidimo crveno Sunce i crveno nebo (i crvena svjetlost se raspršuje, kao što sam gore spomenuo, samo slabije od plave). Ista stvar se događa i s ultraljubičastom svjetlošću, koje se raspršuju još jače od plave, pa ćemo slabije pocrniti sunčajući se samo rano ujutro i u kasnije poslijepodne. No i to slabije je zapravo više nego dovoljno za to koliko trebamo D vitamina, ako je dosta kože otkriveno (što ljeti u pravilu i je slučaj).
Možda samo da dodam još jednu sitnicu. Prema slici, dosta je veći intenzitet zraka u lipnju nego u kolovozu. Ono što nije uzeto u obzir je oblačnost. Dio oblaka (ali ne svi) dodatno zaustavlja UV zrake", napisao je Ceci.