Ilustracija: Shutterstock, Foto: Marko Todorov/Cropix
Zakon napušta institut zajedničkog skrbništva
"Zašto kažem ekonomisti, pa primjerice roditelji koji žive u Zagrebu i rastaju se i jedan od njih odvede dijete u Pušću Bistru samim time djetetu se u budućnosti smanjuje konkurentnost na tržištu rada jer neće dobiti priliku za jednako kvalitetno obrazovanje, ovo je samo jedan banalan primjer. Uostalom zašto nikog nisu zvali sa Katedre za Obiteljsko pravo koje postoji i u Zagrebu, Splitu, Rijeci?", pita se Asenka Kramer.
Kaže kako ovaj Zakon napušta institut zajedničkog skrbništva, te da ne postoji niti jedan rad koji dokazuje da je samostalno skrbništvo dobro za dijete, osim kad je u pitanju obiteljsko nasilje ili mentalno oboljenje nekog od roditelja.
"Razlog za dodjelu samostalnog skrbništva ne bi smjelo biti to što se roditelji ne mogu dogovoriti za skrbništvo. Stari je zakon bio daleko bolji, samo da su se unijele odredbe o opsežnom vremenu svakog roditelja s djetetom. Isto tako se trebala se utvrditi odgovornost djelatnika sustava socijalne skrbi i pravosuđa za pravodoban i učinkovit rad, a ne da sud jednom godišnje zakazuje ročište za skrbništvo, a do tad da dijete živi samo s jednim roditeljem. Do tad se dijete potpuno odvoji od jednog roditelja i to nije dobro za njega", rekla je Asenka Kramer.
Apsurdan je i članak koji regulira situaciju tzv. obiteljskog doma , a koji propisuje da sud može odrediti pravo stanovanja za onog roditelja koji ostaje sa zajedničkom maloljetnom djecom u nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu.
Kako će jedan roditelj drugom plaćati podstanarstvo, a nema ni za sebe
Istovremeno predlaže da ovo pravo stanovanja traje najdulje do razvrgnuća suvlasničke zajednice bivših supružnika, a iznimno do punoljetnosti djece. U oba slučaja, bilo do razvrgnuća, bilo do punoljetnosti, kaže se da roditelj koji ostaje u stanu s djecom mora bivšem supružniku plaćati najamninu u drugom stanu i troškove režija.
"Ovo je potpuno nerealno i neizvedivo u Hrvatskoj kad se zna u kakvoj se financijskoj situaciji nalazi većina obitelji. Iz Vlade kažu da se tako radi u Njemačkoj, a mi smo daleko od Njemačke i ne možemo se uspoređivati s njihovim standardom i plaćama. To će samo dovesti do još većeg razdora između bivših supružnika i produljiti sudove i sporove, a samim time ih dodatno novčano iscrpiti", kaže Kramer.
Naglasila je kako se iz cijelog zakona ne vidi nikakav pozitivan cilj, nego se sve radi na štetu djece. Tvrdi da ako profesorica obiteljskog prava Dubravka Hrabar kaže da niti jedan od 255 članaka ne drži vodu, tad bi se cijela radna skupina trebala pokriti po ušima.
"Za kraj moram spomenuti izjavu Milanke Opačić koja kaže da upravo to što se svi toliko protive novom zakonu njoj jasno daje do znanja da je na dobrom putu. To je suludo, u civiliziranoj Europi se ovakve stvari ne događaju. Ako su ljudi protiv tebe znači da se treba postići nekakav konsenzus", komentirala je Kramer za Index.