Milenijalci sve više prepoznaju važnost mentalnog zdravlja, tražeći podršku putem psihoterapije. Ipak, neki se suočavaju s izazovom zbog percepcije roditelja ili društva, što može otežati otvoreno razgovaranje o mentalnim problemima.
Psihoterapeutkinja Deborah Duley navodi da mnoge od njih najviše muče odnosi s obitelji. Duley je zajedno s ostalim stručnjacima podijelila što milenijalci govore o svojim roditeljima tijekom terapije.
1. "Odrastao sam s helikopter-roditeljima pa sada ne mogu funkcionirati kao odrasla osoba."
"Glavni problem koji vidim kod milenijalaca i njihovih roditelja je onaj na koji se milenijalci ne žale jer ga nisu ni svjesni. Znate da postoji problem kada majka 28-godišnjaka nazove da zakaže terapeutske konzultacije za sina", navela je terapeutkinja Tara Griffith za Huffpost.
Objašnjava kako su roditelji milenijalaca poznati kao helikopter-roditelji, što sprječava mlade odrasle osobe da postanu neovisni i nauče rješavati vlastite probleme.
2. "Osjećam se neuspješno s obzirom na standarde svojih roditelja."
Milenijalci se suočavaju s pritiskom očekivanja roditelja da budu uspješni, što može uzrokovati osjećaj nedostatnosti. Posebno žene iz ove generacije osjećaju taj teret zbog društvenih očekivanja, medija i roditeljskog neodobravanja, što može imati negativan utjecaj na njihov emocionalni rast, objasnila je Duley.
"Iako roditelji žele da im djeca budu uspješna, često im prenose poruku da su, ako ne ostvare njihova očekivanja, gubitnici", istaknula je.
3. "Moji roditelji misle da mi ne treba terapija."
"Mnogi moji klijenti izražavaju frustraciju zbog toga što njihovi roditelji ne podržavaju terapiju i vide je kao znak slabosti", navela je psihologinja Gina Delucca.
Tvrdi da stigma oko terapije često uzrokuje osjećaj neprihvaćenosti i neshvaćenosti među odraslom djecom, što ih može uvjeriti da nisu dovoljno snažni za suočavanje sa svojim problemima.
4. "Moji roditelji su previše uključeni u moj financijski život."
Roditelji često ne poštuju granice ili su previše uključeni u život svoje djece, posebno u financijskom smislu, objasnila je terapeutkinja Jennifer Stone.
"Roditelji smatraju da imaju pravo na informacije jer često pružaju financijsku pomoć. Na primjer, kada roditelji plaćaju djetetovu psihoterapiju, često pitaju o sadržaju seansi, ne poštujući privatnost", rekla je.
5. "Roditelji me nisu naučili kako se nositi s negativnim emocijama."
Milenijalke često nisu dobile upute o suočavanju s negativnim emocijama te ih često pokušavaju izbjeći ili potiskivati. Naučene su da se s tjeskobom trebaju nositi uzimanjem tableta ili izbjegavanjem emocija, navodi Duley.
"Još jedna konstanta koju čujem jest nedostatak uputa o tome kako se nositi s negativnim emocijama i iskustvima. Uvijek iznova vidim milenijalke kako se snažno bore s upravljanjem svojih negativnih emocija.
"Naučene su da je tjeskoba normalan dio svakodnevnog života žene i da bi se s njom trebale nositi jednostavnim uzimanjem tableta ili potpunim izbjegavanjem emocija, nezdravim metodama."
Stigma oko terapije milenijalcima otežava otvoreno izražavanje, a nedostatak vještina za upravljanje emocijama čini svakodnevni život izazovnim. Stručnjaci navode da sve to ukazuje na kompleksnost odnosa milenijalaca i njihovih roditelja.