POREMEĆAJ pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) često ne utječe samo na koncentraciju i ponašanje, nego i na prehrambene navike. Dok neka djeca s ovom dijagnozom imaju sklonost prejedanju, druga jednostavno zaborave jesti jer su previše zaokupljena drugim stvarima. Stručnjaci ističu da je povezanost između ADHD-a i poremećaja prehrane složena, ali vrlo stvarna, piše HuffPost UK.
Istraživanja pokazuju da djeca i adolescenti s ADHD-om imaju znatno veći rizik od razvoja problema s prehranom. Jedna studija pokazala je da adolescenti s ADHD-om imaju 41 posto veću vjerojatnost za razvoj poremećaja prehrane, dok druga navodi da čak 20 posto djece s ovom dijagnozom razvije poremećaje poput anoreksije, bulimije ili kompulzivnog prejedanja.
Stručnjakinja za poremećaje prehrane dr. Jillian Lampert objašnjava da točan mehanizam još nije do kraja razjašnjen. "Prevladavajuće teorije povezane su s impulzivnošću koja dovodi do prejedanja, promjenama u cirkadijanom ritmu/spavanju koje mijenjaju apetit te utjecajem lijekova na prehrambene navike", istaknula je.
Dr. Lampert ističe nekoliko uobičajenih obrazaca ponašanja koji mogu signalizirati problem. "U idealnom slučaju, želimo da djeca i odrasli mogu jesti kada su gladni, jesti raznoliku i privlačnu hranu koja doprinosi nutritivnoj ravnoteži te prestati jesti kada su siti", objašnjava.
Pet je ključnih znakova upozorenja:
Ako primijetite neke od navedenih znakova, stručnjaci savjetuju uvođenje rutine obroka bez ometanja poput televizora ili mobitela. Dijete bi trebalo naučiti prepoznati kada je gladno i kada mu je dosta hrane.
Dr. Lampert preporučuje jednostavan pristup: dopustite djetetu da samo odluči koliko će hrane uzeti. Također, stavite jelo na sredinu stola i dajte mu mogućnost da uzme još ako ostane gladno.
"Ovakvo usporavanje i provjeravanje sa svojim tijelom može pomoći u izgradnji i podržavanju neuralnih putova u mozgu koji pomažu djeci da samoreguliraju unos hrane, posebno kod djece koja se bore s impulzivnošću", pojašnjava.
Jednostavna pitanja poput "Koliko si sada gladan?" ili "Koliko si sit?" mogu pomoći djetetu da razvije svjesnost o tjelesnim signalima i nauči regulirati unos hrane.
Osim prehrambenih navika, važni su i kvalitetan san i redovita tjelesna aktivnost. Djeca između pet i 18 godina trebala bi imati barem 60 minuta umjerene do snažne aktivnosti dnevno.
"S obzirom na to da aktivnost utječe na san, a san utječe na apetit, ključni korak koji roditelji mogu poduzeti jest olakšavanje adekvatne aktivnosti i redovitih rutina spavanja", dodaje dr. Lampert.
Previše sjedilačkog vremena ili pretjerana aktivnost mogu poremetiti obrasce sna, što potom dovodi do promjena apetita i pojačane želje za brzom, energetskom hranom.
Ako dijete uzima lijekove koji smanjuju apetit, važno je planirati obroke tako da se izbjegne prejedanje kada učinak lijeka popusti. U večernjim satima, kada se apetit vraća, korisno je imati pri ruci zdrave grickalice poput voća, orašastih plodova ili jogurta.
Roditelji mogu pomoći i tako da dijete uključe u druge aktivnosti koje ga odvlače od hrane: šetnju, vožnju biciklom ili zajedničko čitanje.