Odrastanje uz nemarne roditelje ostavlja dublje posljedice nego što se možda na prvi pogled čini. Takvo okruženje često je obilježeno emocionalnom odsutnošću, zanemarivanjem osnovnih potreba i nedostatkom stabilnosti. Stručnjaci ističu da djeca iz takvih obitelji često razvijaju specifične obrasce ponašanja i obrambene mehanizme kako bi se nosila s nedostatkom podrške. Iako te osobine mogu izgledati kao osobni izbori ili karakterne crte, često su zapravo tragovi ranih iskustava. Prema raznim psiholozima i terapeutima, ovo su znakovi koji mogu ukazivati na takvo djetinjstvo.
Osobe koje su odrasle uz nemarne roditelje često razviju snažan osjećaj da se mogu (i moraju) osloniti isključivo na sebe. Ta samostalnost može izgledati kao snaga, ali stručnjaci upozoravaju da je često riječ o obrambenom mehanizmu. Umjesto da traže pomoć kad im je potrebna, oni se povlače i nose sve sami. Takvo ponašanje može voditi do iscrpljenosti i osjećaja izoliranosti.
Nemarni roditelji često ne uče djecu kako prepoznati, imenovati i izraziti vlastite emocije. Kao rezultat toga, odrasli iz takvih okruženja mogu imati problema s emocionalnom inteligencijom. Psiholozi napominju da takve osobe često djeluju "hladno" ili "zatvoreno", iako duboko u sebi osjećaju mnogo više nego što pokazuju.
Bez potvrde i podrške u djetinjstvu, mnogi odrasli razviju uvjerenje da nisu dovoljno vrijedni ljubavi ili pažnje. Takav osjećaj manje vrijednosti može se provlačiti kroz njihove odnose, akademski i poslovni život. Često im je teško prepoznati vlastite uspjehe i skloni su umanjivanju svojih postignuća.
Zbog toga što u djetinjstvu nisu imali stabilan i siguran odnos s roditeljima, mnoge osobe kasnije osjećaju strah od intimnosti. Terapeuti ističu da takvi pojedinci često sabotiraju odnose ili biraju emocionalno nedostupne partnere. U korijenu toga najčešće leži nesvjesna potreba da izbjegnu moguću emocionalnu bol.
Ljudi koji su odrasli uz nemarne roditelje često nisu naučili kako izgledaju zdrave granice. U djetinjstvu su možda morali ugađati drugima ili preuzimati odgovornosti koje nisu bile primjerene njihovoj dobi. Kao odrasle osobe, mogu imati problema reći "ne", postaviti prioritete ili zaštititi vlastiti mir.
Bez stabilne emocionalne baze, mnogi razviju unutarnji osjećaj da se svijet može urušiti svakog trenutka. Stručnjaci navode da takvi ljudi često žive u "modu preživljavanja", stalno očekujući probleme i osjećajući da nikada ne mogu potpuno predahnuti. To se može manifestirati kao tjeskoba, pretjerana potreba za kontrolom ili konstantno "biti na oprezu".
Prepoznavanje ovih znakova može pomoći u boljem razumijevanju sebe i odnosa koje gradimo s drugima.