Mnogi roditelji vjeruju da su stroga pravila, čvrsta rutina i visoka očekivanja jedini put do discipline, poštovanja i uspjeha njihove djece. Društvo takve roditelje često smatra uzornima, no postavlja se pitanje gdje je granica. Kada se strogost pretvori u pretjeranu kontrolu i neprestanu kritiku, posljedice mogu biti posve drukčije od željenih.
Psihologinja Diana Baumrind još je šezdesetih godina prošlog stoljeća istraživala odgoj u izrazito strogim obiteljima, a njezini su rezultati zabrinjavajući.
Studija je pokazala da djeca odgojena pod autoritarnim roditeljskim stilom izrastaju u osobe koje su izvana poslušne, ali iznutra ostaju u emocionalnom sukobu. Izdvojena su tri uobičajena obrasca ponašanja koja takva djeca često prenose u odraslu dob.
Stalna potraga za odobravanjem
Djeca koja odrastaju u okruženju stroge kontrole uče slijediti upute umjesto da samostalno razmišljaju. Kao odrasli, oni se mogu dobro snalaziti u strukturiranim sustavima i postati vrijedni radnici. Međutim, nedostaju im liderske kvalitete i samopouzdanje. Ponekad postaju osobe koje nastoje svima ugoditi, neprestano tražeći potvrdu svoje vrijednosti od drugih.
Poteškoće u otvorenom izražavanju
U pretjerano strogim kućanstvima komunikacija je često jednosmjerna - roditelji govore, a djeca slušaju. S vremenom djeca prestaju izražavati neslaganje i vlastito mišljenje jer se boje kazne. U odrasloj dobi takve osobe mogu imati velikih poteškoća s izražavanjem osjećaja, postavljanjem granica, pa čak i s rješavanjem sukoba.
Nepoznavanje emocionalne podrške
Jedna od najdubljih posljedica strogog odgoja jest osjećaj emocionalne usamljenosti. Dijete može imati sve materijalne uvjete, od hrane do obrazovanja, ali odrasta osjećajući se emocionalno nevidljivim. Kada emocionalna podrška izostane u djetinjstvu, osoba je počinje tražiti na drugim mjestima. Neki mogu postati pretjerano ovisni o partnerima u vezama, dok drugi mogu neprestano tražiti pažnju i vanjsku potvrdu kako bi se osjećali ispunjeno.
Strog odgoj ostavlja dugotrajne posljedice
Strogim se odgojem postiže poslušnost, ali djeci nedostaje emocionalna sigurnost koja im je prijeko potrebna. Takva djeca rijetko izrastaju u emocionalno stabilne osobe. Kada odrastu, često su anksiozni, nesigurni, nemaju snažno izražen osjećaj identiteta te teško vjeruju drugima.
Roditelji moraju shvatiti da je emocionalna sigurnost jednako važna kao i disciplina. Djeca ne postaju emocionalno snažna zato što ih se kontrolira, već zato što se osjećaju dovoljno sigurno da se izraze.
Što znači biti "pretjerano strog" roditelj?
Nije problem u tome što roditelj želi disciplinirano dijete. Problem nastaje kada se djeca odgajaju tako da se boje vlastitih roditelja, jer strah i poštovanje nisu isto. Neki od znakova pretjerano strogog roditeljstva su:
- Roditelji koji djetetu ne dopuštaju da postavlja pitanja ili izražava neslaganje.
- Roditelji koji svaku djetetovu pogrešku tretiraju kao prijestup koji zaslužuje kaznu.
- Roditelji koji redovito odbacuju djetetove emocionalne potrebe, poput tuge ili plača, koristeći grube fraze.
- Roditelji koji neprestano nadziru i upravljaju djetetovim prijateljstvima i aktivnostima.
- Roditelji koji očekuju isključivo visoke ocjene, a nikada ne pohvaljuju djetetov trud.
- Roditelji koji stalno kritiziraju svoje dijete, a nikada ne pokazuju nježnost niti izgovaraju pohvale.
Na kraju, zdrav odgoj ne podrazumijeva potpuno odbacivanje discipline. Riječ je o uspostavljanju ravnoteže između discipline s jedne strane te emocionalne topline, komunikacije i povjerenja s druge.