Znanstvenici koji proučavaju zdravlje već dugo znaju da djeca koja odrastaju u blizini prirodnih i zelenih površina razvijaju bolju otpornost na stres i jače mentalno zdravlje. Istraživanja pokazuju da boravak u prirodi smanjuje rizik od astme i pretilosti, jača imunitet i poboljšava kvalitetu sna.
No, jedna opsežna meta-analiza otkrila je da su koristi od prirode za mentalno zdravlje još značajnije. Drugim riječima, možda bismo trebali manje razmišljati o kvadraturi naših domova, a više o tome koliko smo blizu parkova, šuma i drugih zelenih površina.
Velika studija koja je obuhvatila više od 900.000 djece pokazala je da djeca koja odrastaju bez pristupa prirodi imaju 55 posto veći rizik od razvoja psihičkih bolesti tijekom života.
Osim toga, istraživanja sugeriraju da djeca koja redovito provode vrijeme u prirodi imaju niži rizik od ADHD-a. Isto vrijedi i za odrasle – šetnja kroz šumu ili park smanjuje razinu kortizola, hormona stresa, i djeluje kao prirodni zaštitni mehanizam protiv anksioznosti i depresije, bez obzira na društveni ili ekonomski status.
Čak su i rezultati istraživanja o ponašanju odraslih zanimljivi. Podaci sugeriraju da priroda može pomoći roditeljima, posebno očevima, da bolje kontroliraju nagle ispade bijesa i snize krvni tlak.
Unatoč svim ovim dokazima, pristup prirodi iz godine u godinu postaje sve ograničeniji, upozorava Gregory Bratman, profesor okolišnih znanosti na Sveučilištu Washington.
Prema njegovoj analizi, prosječan čovjek danas ima znatno manje kontakta s prirodom nego prijašnje generacije. Jedno istraživanje procjenjuje da je čak 75 posto boravka u prirodi rezervirano za samo polovicu populacije, dok druga istraživanja pokazuju da djeca danas provode tri puta više vremena pred ekranima nego igrajući se vani.
Ovaj trend može imati dugoročne posljedice. Djeca koja u ranoj dobi ne razviju prirodan odnos s okolišem mogu kasnije razviti nesvjesni strah od prirode, što ih dodatno udaljava od zdravih, zelenih prostora.
Istraživači su primijetili i povezanost između socioekonomskog statusa i mentalnog zdravlja, kao i između siromašnijih četvrti i nedostatka zelenih površina. Bratman ističe da su neka gradska područja potpuno lišena prirode, što može doprinijeti većim zdravstvenim problemima u tim zajednicama.
Cilj ovog istraživanja je potaknuti poboljšanja u urbanističkom planiranju kako bi se smanjile zdravstvene nejednakosti i osigurao bolji pristup prirodi za sve.
Znanstvenici priznaju da postoje mnogi drugi čimbenici koji utječu na mentalno zdravlje, uključujući genetiku, ali ističu da pristup prirodi nije zanemariv. Također upozoravaju da, iako priroda donosi brojne koristi, postoje i negativni aspekti, poput prirodnih katastrofa koje istraživanje nije obuhvatilo.
Ipak, činjenica da je pristup prirodi nešto što možemo poboljšati daje ovoj temi posebno značenje u kontekstu javnog zdravlja. Kako zaključuje Bratman, teško je dati univerzalnu preporuku za svaku situaciju, ali nada se da će ovo istraživanje pomoći ljudima da shvate koliko je važno osigurati više zelenih prostora u našim gradovima i zajednicama.
Jedna odluka, međutim, u potpunosti je u našim rukama – u ime zdravlja, već ovaj vikend možemo povesti obitelj u park i provesti više vremena na svježem zraku.