Nedostatak samopouzdanja često vuče korijene iz ranih životnih iskustava. Stručnjaci ističu da ono što doživimo u djetinjstvu snažno oblikuje našu sliku o sebi, a određene situacije mogu dugoročno oslabiti vjeru u vlastite sposobnosti. Važno je razumjeti odakle dolaze ti obrasci kako bismo ih mogli mijenjati u odrasloj dobi. Dakle, prema stručnjacima za odnose, nedostatak samopouzdanja u odrasloj dobi često se povezuje s ovim iskustvima iz djetinjstva.
Jedno od najčešćih iskustava jest odrastanje u okolini gdje je kritika bila stalno prisutna. Savjetnici objašnjavaju da djeca koja od malih nogu slušaju samo što nije dovoljno dobro, a rijetko dobivaju pohvalu, razvijaju uvjerenje da nikada neće biti dovoljno dobra. Takav obrazac lako se prenosi u odraslu dob i otežava izgradnju samopouzdanja.
Drugo iskustvo vezano je uz emocionalnu hladnoću roditelja ili skrbnika. Psiholozi upozoravaju da djeca koja nisu doživjela toplinu, podršku i prihvaćanje često odrastaju s osjećajem da nisu vrijedna ljubavi. Ova rana nesigurnost može se pretvoriti u trajnu sumnju u vlastitu vrijednost.
Treće iskustvo je usporedba s drugima. Kada su djeca stalno stavljana u položaj gdje se njihove sposobnosti mjere prema braći, sestrama ili vršnjacima, osjećaj inferiornosti s vremenom postaje pravilo. Stručnjaci naglašavaju da se takve usporedbe urezuju duboko i mogu trajno narušiti samopouzdanje.
Četvrto iskustvo odnosi se na nedostatak podrške pri suočavanju s izazovima. Djeca koja su prepuštena sama sebi u stresnim situacijama ili im se govorilo da "pretjeruju" često u odrasloj dobi razviju osjećaj da nisu dovoljno sposobna. Savjetnici ističu da nedostatak validacije vlastitih emocija ostavlja duboke tragove i vodi prema nesigurnosti u sebe i svoje odluke.