KAD DJECA izrastu u adolescente, stvari se počnu mijenjati. Više ne žele da im svaki trenutak bude pod roditeljskim povećalom, sve češće zatvaraju vrata svoje sobe i sve rjeđe dijele što im se događa u životu. Roditeljima to može zvučati kao alarm: "što ako nešto krije?" ili "što ako se upetlja u probleme?" No stručnjaci ističu da traženje privatnosti nije uvijek znak nevolje već zdrav korak prema odrastanju.
Pitanje je: kako im dopustiti prostor koji žele, a da ih i dalje možemo štititi? Evo što savjetuju stručnjaci.
Tinejdžeri trebaju svoj prostor kako bi naučili donositi odluke, razmišljati svojom glavom i postajati sve samostalniji. Ako im stalno "dišemo za vratom", šaljemo poruku da im ne vjerujemo. A kad nema povjerenja, razgovor prestaje. Umjesto da nas pitaju za savjet, povlače se. Stručnjaci kažu da je to prirodan razvojni proces, ali da uz malo mudrosti i roditelji mogu ostati uključeni.
Dobra ideja jest unaprijed sjesti i razgovarati. Pokušajte s nečim poput: "Znam da ti treba tvoj prostor, ali i meni treba osjećaj da si siguran/sigurna. Možemo se dogovoriti oko nekih pravila?".
Stručnjaci to zovu obiteljski ugovor o privatnosti – jednostavan dogovor u kojem svi znaju koja su pravila igre. Na primjer, roditelji ne čitaju poruke bez razloga, ali dijete kaže kamo ide, s kim i kada se vraća. I svi to poštuju s obje strane.
Naravno da želite znati što se događa, osobito u digitalnom svijetu. Ali stručnjaci savjetuju da izbjegavajte tajno praćenje. Nema potrebe da potajno gledate njihove poruke ili lokaciju – radije budite otvoreni.
Ako koristite neku aplikaciju za roditeljski nadzor, recite to jasno: "Koristimo ovo kako bismo se oboje osjećali sigurnije, ali neću ti provjeravati baš sve." Tinejdžeri više poštuju nadzor kad znaju da dolazi iz brige, a ne iz nepovjerenja.
Jedna od najvažnijih stvari koju možete učiniti jest naučiti ih kako se sami zaštite. Kako postaviti privatnost na društvenim mrežama? Kako prepoznati opasnu poruku? Što učiniti ako ih netko uznemirava online? Stručnjaci naglašavaju da je edukacija, a ne zabrana, ključ odgovornog ponašanja. Tinejdžeri će tada sami postati vaši saveznici, a ne protivnici.
Roditelji često žele odmah znati što se događa. No ponekad je najbolji način jednostavno biti tu. Bez prisiljavanja, bez ispitivanja. Kada tinejdžer zna da ga nećete osuđivati ili odmah "preuzeti kontrolu", veća je šansa da će se otvoriti. Stručnjaci preporučuju: budite prisutni, ali ne i napadni. Razgovor uz večeru, zajednički film ili šetnja često otvori više nego sat ispitivanja.