Odrastanje uz emocionalno nezrele roditelje može ostaviti dubok i trajan utjecaj na djecu, čak i kada ta djeca odrastu u odrasle ljude. Takvi roditelji često nisu u stanju pružiti emocionalnu sigurnost, dosljednost i zdravu podršku, što može oblikovati obrasce ponašanja, razmišljanja i odnosa u odrasloj dobi. Iako svatko od nas ima svoje izazove i osobnu priču, prema raznim psiholozima i savjetnicima, postoje određene osobine koje se često pojavljuju kod ljudi koji su morali rano naučiti kako se nositi s roditeljskom nezrelošću.
Ljudi koji su odrasli uz roditelje koji su ih kritizirali, zanemarivali ili uvjetovali ljubav često razvijaju snažnu potrebu da ih drugi prihvate i pohvale. Odobravanje postaje potvrda vlastite vrijednosti jer im je ono bilo uskraćeno u djetinjstvu.
Ako dijete nije naučilo da su njegove potrebe i osjećaji važni, u odrasloj dobi često ne zna reći "ne" niti zaštititi vlastite granice. Dakle, takve osobe u odrasloj dobi udovoljavaju drugima kako bi izbjegle sukob ili osjećaj krivnje.
Djeca nezrelih roditelja često postaju emocionalni "čitači" okoline – uče prilagođavati se kako bi izbjegli napetost. Kao odrasli i dalje osjećaju odgovornost za tuđe raspoloženje i često sebe krive za konflikte.
Ako roditelji nisu nudili podršku i potvrdu, već kritiku i nepredvidivo ponašanje, dijete može razviti uvjerenje da "nije dovoljno dobro". Razni stručnjaci ističu da odrasli s ovim iskustvom često sumnjaju u vlastite sposobnosti i odluke.
Bliskost je za ovakve ljude često povezana s emocionalnim povredama jer su u djetinjstvu bliske osobe bile izvor nesigurnosti. Zbog toga mogu imati poteškoće s povjerenjem i zadržavanjem zdravih odnosa.
Ljudi koji su odrasli uz nezrele roditelje navikli su se oslanjati isključivo na sebe jer su rano naučili da ne mogu računati na roditeljsku podršku. U odrasloj dobi to može izgledati kao snaga, ali iza nje se često krije duboka potreba da ne budu ranjivi.