U TRENUCIMA stresa i dječjih ispada, i najbolji roditelji mogu pogriješiti. Jedna pogreška pritom je posebno česta i štetna, a mnogi je nesvjesno ponavljaju. Psihologinja dr. Caroline Fleck ističe da je najveća pogreška koju odrasli čine - emocionalno poništavanje djetetovih osjećaja. To se događa kad djetetove emocije dosljedno odbacujemo, umanjujemo ili ih kažnjavamo.
"Djeca koja često doživljavaju emocionalno poništavanje znatno su sklonija razvoju anksioznosti, depresije, problema s ponašanjem i samopoštovanjem", objašnjava za Parade dr. Fleck. "Ako roditelj poručuje djetetu da su njegove emocije 'pogrešne', dijete s vremenom počinje vjerovati da ne smije osjećati ono što osjeća."
Ovo se najčešće događa upravo u trenucima sukoba – kada je roditelj iscrpljen, dijete uzrujano, a emocije na vrhuncu. I premda to ne znači da ne treba postavljati pravila ili rješavati probleme, važno je razlikovati emocije od ponašanja.
Dr. Fleck preporučuje dvije ključne smjernice.
Validirajte ono što se može validirati:
Emocije su uvijek valjane, iako ponašanje možda nije. Na primjer: "Razumijem da si frustriran, ali nije u redu bacati igračke". Pritom je važno pomoći djetetu da prepozna, imenuje i izrazi emocije, to je prvi korak prema boljoj samoregulaciji.
Emocije su uvijek važne, čak i ako nisu racionalne:
"Čak i kad djetetova emocija ne odgovara stvarnosti, to ne znači da ju treba odbaciti", upozorava Fleck. "Dijete treba znati da ima pravo osjećati to što osjeća, bez straha od osude." U trenucima jakih ispada, ponekad je najbolje prvo pomoći djetetu da se smiri distrakcijom ili nježnošću, a tek kasnije razgovarati o osjećajima i ponašanju.
Ova praksa ne samo da smanjuje sukobe, već i gradi dublju emocionalnu povezanost i uči dijete vještinama koje će mu pomoći tijekom cijeloga života.