NORMALNO je da se roditelji svađaju, ali način na koji te nesuglasice utječu na djecu uvelike može varirati.
Ono što se događa kod kuće utječe na dugoročno mentalno zdravlje i razvoj djece, ali problemi ne mogu nastati samo u odnosu između roditelja i djeteta. Način na koji se roditelji slažu također igra veliku ulogu u dobrobiti djeteta, s potencijalom da utječe na sve, od mentalnog zdravlja do akademskog uspjeha i budućih odnosa.
Ali kada roditelji viču i ljute se, kada se konstantno povlače u sebe zbog problema ili imaju periode u kojima ne razgovaraju jedno s drugim, ponekad se mogu pojaviti problemi.
Britanska i međunarodna istraživanja provedena tijekom nekoliko desetljeća kroz promatranja u kućanstvima, dugotrajna praćenja rada i eksperimentalne studije, sugeriraju da djeca već od dobi od šest mjeseci, ako su izložena sukobima, mogu imati povećan broj otkucaja srca i reagirati povećanim izlučivanjem hormona stresa.
Dojenčad, djeca i adolescenti mogu pokazivati znakove poremećenog ranog razvoja mozga, poremećaja spavanja, anksioznosti, depresije, poremećaja ponašanja i drugih ozbiljnih problema kao posljedicu života s teškim ili kroničnim međuobiteljskim sukobima.
Slični učinci vidljivi su i kod djece koja su izložena stalnim, ali manje intenzivnim sukobima, u usporedbi s djecom čiji roditelji konstruktivno raspravljaju ili rješavaju sukobe.
Na primjer, razvod ili odvojen život roditelja često se doživljavao posebno štetnim i trajnim učinkom na mnogu djecu.
No, prema novim saznanjima, smatra se da bi u nekim slučajevima štetu mogle nanijeti svađe roditelja prije, tijekom i nakon rastave, a ne sam razvod. Slično, često se pretpostavlja da genetika igra odlučujuću ulogu u tome kako djeca reagiraju na sukob. Također se sve češće smatra da se temeljni genetski rizici za loše mentalno zdravlje mogu pogoršati - ili poboljšati - obiteljskim životom.
Čini se da je kvaliteta odnosa roditelja središnja, bez obzira na to žive li zajedno ili ne, ili jesu li djeca genetski povezana s roditeljima ili ne, piše BBC.