Kad mnogi pomisle na Nizozemsku, prvo im padnu na pamet tulipani, kanali i bicikli. Upravo zbog te opuštene atmosfere ova zemlja privlači brojne Amerikance. No, Alejandra Rojas, Amerikanka koja se preselila u Nizozemsku, ondje je pronašla nešto puno više, mir koji joj je bio potreban kako bi se odlučila na roditeljstvo. Godinama je tu odluku odgađala zbog tjeskobe, ali u ovoj maloj zemlji roditeljstvo joj je postalo prirodno, piše ona za HuffPost.
Alejandra se prisjeća kako je bila zatečena kad je na svom prvom pregledu kod primalje ugledala niz trudnica koje su stigle biciklom, neke i s većim trbuhom od njezina. Umjesto da se odmaraju kod kuće, trudnice u Nizozemskoj žive sasvim uobičajenim životom. Tamo se trudnoća ne smatra bolešću, već prirodnim stanjem.
"Liječnici, primalje i cijela okolina potiču žene da slušaju svoje tijelo i da same odluče kad trebaju predahnuti", kaže Andrea Hamlet, savjetnica za dojenje iz Kalifornije koja sada živi u Nizozemskoj. "Ovdje sam se prvi put istinski opustila."
Iako život u inozemstvu bez obitelji može biti izazovan, u Nizozemskoj roditelji dobivaju veliku pomoć nakon poroda. Svim novopečenim roditeljima osigurana je podrška u obliku "kraamzorga", odnosno medicinske sestre koja svakodnevno dolazi u kuću tijekom prvog tjedna. Pomaže oko bebe, ali i u kućanstvu, kako bi se majka mogla odmoriti i povezati s djetetom.
Majke imaju pravo na najmanje 16 tjedana porodiljnog dopusta, dok oba roditelja mogu iskoristiti još 26 tjedana roditeljskog dopusta, od čega je devet tjedana plaćeno sa 70 posto njihove plaće. Obitelji dobivaju i do 282 eura svaka tri mjeseca za osnovne troškove djeteta, uz porezne olakšice za vrtiće.
Jedna od stvari koja je autoricu najviše iznenadila bila je razina samostalnosti koju nizozemska djeca imaju. Dok u SAD-u roditelji rijetko puštaju djecu samu, ovdje djeca od malih nogu idu sama u školu, voze bicikl ili koriste javni prijevoz.
"U Americi djeca ovise o roditeljima koji ih svuda voze. Ovdje djeca imaju slobodu i uče biti odgovorna", kaže Sim Sawyers, Amerikanka koja također živi u Nizozemskoj.
Andrea Hamlet se slaže: "Moj sin ima 14 godina i sam ide u kino, na klizalište ili se nalazi s prijateljima. Ne brinem zbog droge, oružja ili pijane vožnje, jedino što me brine je promet."
U Nizozemskoj se djeca doživljavaju kao sastavni dio svakodnevnog života. Dobrodošla su gotovo svugdje, u restoranima, kafićima, parkovima. UNICEF redovito svrstava Nizozemsku među zemlje s najsretnijom djecom upravo zbog poticajnog društvenog okruženja.
"Ne osjećam pritisak ni osudu drugih roditelja. Ovdje postoji razumijevanje da se svatko trudi koliko može", kaže Hamlet.
Kafići imaju visoke stolice i igračke, a javni prostori su sigurni i prilagođeni djeci. "Uđete u lijepi kafić, a oni imaju policu igračaka i nekoliko dječjih stolica. To je normalno", dodaje Sawyers.
Na kraju, Alejandra Rojas zaključuje kako joj je život u Nizozemskoj pomogao da se oslobodi tjeskobe i nesigurnosti vezanih uz roditeljstvo. U zemlji koja cijeni sreću, ravnotežu i dobrobit djece, pronašla je prostor za miran i ispunjen roditeljski život.