Kao što ste možda već načuli, Thompson će na zagrebačkom Hipodromu održati najveći koncert s prodanim ulaznicama na svijetu. U Hrvatskoj se rijetko događa bilo što pa su i lokalni rekordi velika stvar, a ovakav svjetski uspjeh sve je zatekao nespremne.
Kako bismo bolje shvatili što se i kako dogodilo, porazgovarali smo s glazbenim i filmskim kritičarom Anđelom Jurkasom. Iako je znao da će navala biti velika, govori nam da su konačne brojke i njega pomalo iznenadile.
"Dogodio se taj hype, kao kod Prijovićke - ljudi su očekivali da može prodati jednu Arenu, ali baš pet zaredom... Čini mi se, ako Grad Zagreb odobri i drugi koncert, da će ga Thompson rasprodati bez problema. Možda čak i treći, s obzirom na to da je bilo preko 500.000 zainteresiranih za karte, ako su Eventimovi podaci točni", kaže nam Jurkas.
Bi li itko drugi mogao napraviti tako nešto? "Da ga to zanima i da je u autorskom naponu, možda bi mogao Štulić, ali nitko više. Da se odluči vraćati iz Amsterdama i da hoće prodavati nostalgiju kao što to Bregović radi. Mogao bi, otprilike, taj red veličine. Ali mislim da nitko drugi ne može", jednostavno odgovara kritičar.
Ipak, Thompson je, svakako puno više od Štulića, specifičan po tome što je istovremeno zabavljač i politički simbol. Jurkas smatra da je upravo kombinacija toga presudna za ovoliki uspjeh, ali unatoč tome nije pretjerani fan njegove glazbe.
"Glazba mu je užasno nezahtjevna, i što je manje intelektualnog podražaja kod slušatelja, to je atraktivnije. Ni njegovi stihovi ni naslanjanje melodija na tuđe uzore nisu pretjerano ekstravagantni, ni zahtjevni. To ti je sve razina osnovne škole. Ne ide dalje od toga", kaže.
"A ovaj politički trenutak - naravno. Masa Thompsona doživljava kao simbol, kao nekoga tko se provlači kao žrtva, iako svi mediji stalno pišu o njemu. To su ti apsurdi gdje zapravo ne razumiješ gdje je ta navodna zabrana njegovih nastupa. Čini mi se da ljudi koji mu drže karijeru, koji mu vuku konce, dobro manipuliraju medijima i društvom", objašnjava kritičar političku dimenziju pjevača.
Thompsonovi koncerti su, upravo zbog političkih konotacija, često znali završiti kao ustaški dernek. Zadnjih desetljeća Thompson takvo ponašanje ne potiče, ali ga ne može ni kontrolirati jer se, govori Jurkas, "stalno provlači mit o njemu kao nacionalnom zaštitniku". Smatra da će slična situacija biti i na Hipodromu:
"To će naprosto biti skup tvrde desnice. Cijeli koncert je više politička poruka nego glazbeni događaj - u tom smislu je zanimljiviji kao sociološki fenomen nego kao glazbeni. Nema tu neke pretjerano autohtone ni autorske glazbe, kao ni originalnosti. Ipak, masa ni ne traži više. Ona želi simboliku i želi poslati poruku. Tako sad ima 200, 300, 400, 500 tisuća ljudi koji će doći i time šalju neku poruku."
Mnogi su se upravo zbog političke poruke zapitali što oko svega radi, ili treba napraviti, Grad Zagreb. Na kraju krajeva, Tomašević i Možemo definitivno ne djeluju kao ljudi koji su u prvom redu na Thompsonovim koncertima. Kritičar kaže kako je gradonačelnik napravio jedinu razumnu stvar koju je mogao.
"Zašto bi zabranjivali nešto? To je naprosto refleksija određenog dijela hrvatske javnosti i to treba cijeniti, respektirati i dati im prostor. Ne moraš se slagati, ali i možeš, pa onda odeš mahati bengalkama i šahovnicama i tetovirati U na čelu – dok god zakon nije jasan, kao u državama gdje je Thompson zabranjen. Kod nas nije zabranjeno, i dok god nije, on radi ono što mu je dozvoljeno", smatra.
Dodaje kako je upravo ta zakonska siva zona jedan od Thompsonovih jačih aduta, barem što se marketinga tiče: "Imao sam priliku prije 15 godina za HRT pričati s njim direktno. Taj razgovor nikad nije objavljen u originalnom obliku jer nekome nije bilo u interesu. To je već druga priča."
"On se meni direktno pred kamerama ispričao - odrekao se ustaštva, i, kad sam ga pitao, eksplicitno rekao da je to bio loš povijesni režim. I iz nekog razloga to nije smetalo, ali nije bilo emitirano. Tako da mislim da je on samo pijun", prisjeća se.
Jurkas napominje kako u Hrvatskoj kronično nedostaje senzacija, pa onda javnosti dobro dođe netko kao Thompson, iako su njegove poruke već repetitivne: "Thompsonu treba čestitati. Ako ni zbog čega - zbog statistike i matematike. Ima ih puno koji bi htjeli biti na njegovom mjestu, ali nisu."
"Izračunali smo da bi za ta dva dana - ako se sve proda - ukupna zarada od ulaznica trebala biti oko 11.2 milijuna eura. Kad se odbiju troškovi produkcije koncerata, ostat će između 7.5 i 8 milijuna eura. To je cijena domoljublja", zaključuje.