Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.
Vrlo rijetko krećemo ciljano na put u neko mjesto ili grad kako bismo posjetili određenu pizzeriju, ali poziv Eugena Pociana, vlasnika restorana Corsarul, nisam mogao odbiti.
Eugena sam upoznao prije nešto više od godinu dana tijekom APN-ovog natjecanja u Murteru, a zatim smo se družili i na svjetskom prvenstvu pizza majstora u Napulju. Eugen je jako dugo u ugostiteljstvu, a veliki je zaljubljenik u pizzu. Upravo je zbog toga odlučio u svom restoranu priču s pizzom podići na puno višu razinu. Bio je gost i sudionik mnogih APN-ovih radionica, a na natjecanja je redovito slao svoje pizza majstore. Upravo je Cristian Melecea, pizza majstor iz Corsarula pobijedio na natjecanju u Murteru u svibnju prošle godine.
Corsarul se nalazi u Oradei, jednom od najljepših rumunjskih gradova vrlo burne prošlosti. Iskreno govoreći, nisam znao skoro ništa o ovom velikom rumunjskom gradu smještenom na rijeci Crisul Repedu u blizini granice s Mađarskom, pa sam prije puta potražio korisne informacije i zanimljivosti vezane uz Oradeu.
Oradea ima 200 tisuća stanovnika i glavni je grad županije Bihor na sjeverozapadu Rumunjske. Od bitnijih činjenica treba istaknuti kako je Oradea jedan od najrazvijenijih gradova Rumunjske poznat i po velikim parkovima te velikoj zelenoj površini zbog koje su je prozvali zelenom prijestolnicom Rumunjske.
U Oradeu smo stigli u ranim poslijepodnevnim satima, pa smo imali dosta slobodnog vremena za obilazak centra grada i znamenitosti koje su se nalazile u blizini. Kroz sam centar prolazi rijeka Crisul Repede uz koju je sa svake strane lijepo uređena šetnica s restoranima i kafićima.
Taj nas je dio grada odmah na prvu neopisivo podsjetio na Ljubljanu i njen kvart Tromostovje.
Blizu centra nalazi se i velika gradska tvrđava koju smo ostavili za kraj budući da se restoran Corsarul nalazi unutar samih zidina tvrđave, što je poprilično specifična i atraktivna lokacija.
Tijekom dana u Corsarulu se održavala APN-ova radionica, a po završetku radnog dijela programa upriličena je i mala svečanost dodijele APN-ovog certifikata Eugenu Pocianu, čime je Corsarul postao ne neki način rumunjski centar izvrsnosti za modernu napoletanu. Postao je pizzeria u kojoj će vam se poslužiti kvalitetna napoletanska pizza napravljena prema APN-ovim smjernicama i kriterijima.
U radnom su dijelu programa kao pozvani gosti i instruktori sudjelovali i naš Osječanin Alen Radanović, slovenski APN-ov ambasador Jernej Berlot i iskusni talijanski pizza majstor Pasquale Poerio, APN-ov instruktor i ovogodišnji svjetski prvak iz Napulja u kategoriji Pizza Contemporanea (moderna pizza). Alen je na istom natjecanju osvojio naslov svjetskog prvaka u kategoriji Pizza di Stagione (sezonska pizza).
Iako je Corsarul restoran koji ima vrlo raznoliku ponudu vrhunske hrane, mi smo pomalo tvrdoglavo naručili pizze. Naime, tijekom večeri mjesto za pultom i kod krušne peći zauzeli su Alen Radanović i Pasquale Poerio, pa me nitko nije uspio nagovoriti da naručim bilo što drugo osim pizze. Naručili smo, sigurno ćete pogoditi, Mortadella e Pistacchio, pizzu s mortadelom i Ortolanu, nešto lakšu pizzu s patlidžanima, tikvicama i grilanom paprikom.
Moram priznati da sam si tijekom puta u Oradeu koji je trajao dugih šest sati vožnje po dosta lošim mađarskim i rumunjskim cestama nekoliko puta postavio pitanje ima li ovaj kratki izlet ikakvog smisla i vrijedi li provesti samo par sati u Oradei, a više od dvanaest sati za volanom.
Međutim, većina je dvojbe nestala već pri ulasku u Corsarul koji je smješten doslovno unutar samih zidina stare tvrđave, a tijekom uređenja pazilo se na svaki detalj poštujući činjenicu da se radi o zaštićenom kulturnom dobru. Ostatak dvojbi nestao je u trenutku kad su nam se pizze pojavile na stolu. Moderne napoletane uzdignutih i prozračnih rubova, tanke i mekane sredine čiji nas je fini miris odmah zapuhnuo nestale su s naših tanjura u samo par minuta.
Corsarul u ponudi ima nešto više od dvadeset pizza od kojih treba istaknuti Corsarul, pizzu s plodovima mora i artičokama te Campagnolu, nešto težu pizzu s gljivama, peršinom i pikantnom salamom. Za one koji ne vole meso i teže pizze tu je već spomenuta Ortolana, pizza s finim patlidžanima, tikvicama i grilanom paprikom.
Da nisam naručio svoju omiljenu pizzu, sigurno bih isprobao Dolce Vitu, pizzu s pancetom, tikvicama, pecorino sirom, mrvicama pečene pistacije i blagim pestom od čilija.
Cijene pizza kreću se od 42 leva (8 eura), koliko košta Marinara, pa do 75 leva (15 eura), koliko koštaju dvije najskuplje, Barese i Tartufata. Barese je uz Mortadellu e Pistacchio pizza koja uz vrhunski pršut u nadjevu ima i finu burattu. Margherita je 45 leva (9 eura).
S obzirom na vrlo atraktivnu lokaciju, vrhunski prostor i uslugu te fine i ukusne napoletane, cijene pizza su vrlo pristupačne i primjerene.
Corsarul ima i bogatu vinsku kartu te vrlo velik izbor craft piva.
Ovo je druga rumunjska pizzeria koju sam posjetio, a prva je bila odlična temišvarska La Pizza Napoletana koju sam otkrio prošle godine tijekom odlaska na polumaraton. Budući da poput Temišvara i Oradea ima svoj tradicionalni polumaraton, siguran sam da ću, ako me zdravlje bude služilo, ovaj lijepi rumunjski grad posjetiti i sljedeće godine tijekom odlaska na utrku.
>> Lovac na pizze u Rumunjskoj: Mali Beč, odlična napoletana i konobar hajdukovac
A Corsarul će, nastavi li ovako, biti vrhunska pizzeria i, sasvim zasluženo, prvi rumunjski certificirani APN-ov centar za obuku kvalitetnih pizza majstora.