SIGURNO ste na tržnici ili u dućanu vidjeli i domaće voće, ali i ono uvozno. Ako je tako, onda ste sigurno primijetili i razliku – ono iz uvoza često je veće, ljepše, sjajnije i "kao s reklame". No kad ga zagrizete, okus i tekstura ponekad razočaraju. Evo o čemu se zapravo radi i zašto je uvezeno voće (izvana) "savršeno".
Voće koje se izvozi mora preživjeti dugi transport, skladištenje i boravak na policama trgovina. Zato se biraju plodovi koji su:
S druge strane, okus je često u drugom planu – što i objašnjava zašto su mnoge savršene jabuke ili breskve iz uvoza bezukusne, suhe ili previše "plastične".
Mnoge velike farme koriste sorte koje su genetski selektirane da rastu u pravilnom obliku, da sazrijevaju istovremeno i da izdrže manipulaciju strojevima. Takve sorte možda bolje izgledaju, ali nemaju nužno bolji okus. Dapače, često su "prazne" iznutra.
Domaće voće s tržnice često je nepravilnog oblika, s pokojom mrljom, pjegicom ili čak rupicom od crva – i to je zapravo dobra stvar. Takvi plodovi obično su dozreli na stablu, a ne ubrani prerano i dozrijevani u skladištu.
Ako, primjerice, trešnja ima crve, to je znak da nije rasla s pesticidima.
Mango, banane, pa čak i rajčice, često se beru dok su još zeleni, kako bi mogli preživjeti prijevoz brodom ili kamionom. Dozrijevaju kasnije – u skladištima, često uz pomoć etilena (plina koji potiče sazrijevanje). Takvi plodovi nikad nemaju pun okus kao oni koji su sazreli prirodno.