TKO JE jednom ljeti prošao slavonskim cestama zna da će naići na barem jedan štand, najčešće pored kuće, s domaćim voćem i povrćem iz vrta. Ovaj vikend na jednom takvom zaustavili smo se kod starijeg para koji je, tik uz svoje dvorište, slagao rajčice u gajbe. Bile su to točno onakve rajčice kakvima smo se nadali - one prave, masivne, srcolike, kako ih domaći zovu volovsko srce.
Veće od dlana, nepravilnih oblika, sa savršenim crvenim nijansama i pokojom smežuranom crticom na kori - to je upravo ono što nas najviše veseli kod rajčica. Gospodin iz dvorišta donosio je pune vreće, a baka ih je slagala i nudila prolaznicima: "Probajte, iz vrta su, nikakvo prskanje."
Znamo da će puno ljudi reći kako se i domaće povrće "prska" te kako se bez uništavanja nametnika ništa ne može uzgojiti, no kako god bilo, drago nam je pojesti povrće kojemu smo vidjeli dvorište u kojemu je raslo.
Probali smo ih čim smo stigli u Zagreb, a osim intenzivnog mirisa bile su izuzetno slatke, mesnate iznutra, s minimalno sjemenki i bez onog tvrdog, bijelog dijela oko peteljke. Jedna rajčica dovoljna za cijelu salatu.
Volovsko srce (tal. "cuor di bue") je stara sorta rajčice poznata po izduženom, srcolikom obliku i izuzetnoj veličini. Nastala je križanjem nekoliko starinskih sorti, a ime je dobila upravo zbog oblika koji podsjeća na, pogađate - volovsko srce. Iako postoji više varijanti ove sorte, zajedničke su im tanke stjenke, sočna unutrašnjost i iznimna aroma.
Ove rajčice nisu pogodne za industrijsku proizvodnju jer su osjetljive, brzo se kvare i teško podnose transport. Ali u domaćem vrtu, posebno slavonskom, gdje su dani sunčani i zemlja bogata, rađaju fantastične plodove. Idealne su za salate, sendviče, pa čak i pečenje na roštilju. Jednom kad probate dobru domaću, teško ćete se vratiti onima iz supermarketa.
Kod volovskog srca najvažniji su miris i težina. Dobra rajčica će vam teško stati u ruku - doslovno. Mora biti nepravilna, kao da je netko nije stigao "dizajnirati", s tankom, zategnutom kožicom i blagim, zrelim mirisom rajčice. Iznutra, kad ju prerežete, očekujte mesnatu strukturu, malo ili nimalo sjemenki i bogat, sladak okus.
One koje su prečvrste, bez mirisa ili jako sjajne, vjerojatno su stakleničke, uzgojene ubrzano i bez puno sunca. Najbolje volovsko srce dolazi iz vrta, ne iz plastenika. Ako imate sreće da naiđete na štand poput ovog u Slavoniji, nemojte oklijevati. Kupite više, jer su odlične i za šalšu, juhu ili sušenje. A najjednostavnije ih je pojesti tek s malo soli i kap maslinova ulja.
Osim dvije pune vrećice rajčica, kupili smo još i dvije pune vrećice zelenih paprika, dvije dinje, jednu lubenicu i 6 klipova kukuruza. Sveukupno smo platili 40 eura, s time da nam je gospođa poklonila još nekoliko klipova kukuruza i dinju.