MERYL STREEP slovi kao jedna od najvećih glumica današnjice, čiji je nevjerojatan talent potvrđen rekordnim brojem nominacija za Oscara u povijesti te prestižne nagrade. Njezin glumački raspon gotovo je neusporediv. Ipak, čak i uz status neupitne holivudske dive, Streep je imala trenutke kada joj gluma nije bila nimalo laka. Neke su uloge od nje zahtijevale goleme transformacije, od drastičnih promjena izgleda do svladavanja potpuno novih naglasaka, piše Far Out Magazine.
Dok nekim glumcima, poput Garyja Oldmana ili Christiana Balea, naglasci dolaze prirodno, ni Meryl Streep ne zaostaje. Njezina sposobnost prilagodbe glasa je legendarna, što je dokazala i Oscarom za ulogu britanske premijerke Margaret Thatcher. Stoga je teško zamisliti da se ikada mučila s nekim naglaskom, no postojala je uloga koja ju je dovela na rub toga da njezin glas bude sinkroniziran.
Na samom početku karijere, iako je već imala nekoliko nominacija za Oscara, Streep je dobila ulogu u britanskom filmu Žena francuskog poručnika (The French Lieutenant's Woman) iz 1981. godine. Film je režirao legendarni Karel Reisz, a scenarij je prema romanu Johna Fowlesa napisao Harold Pinter. Partner joj je bio Jeremy Irons, a ključni zadatak bio je svladati besprijekoran engleski naglasak.
Budući da je na filmu debitirala samo četiri godine ranije, Streep se u tom trenutku još uvijek osjećala nesigurno. Zadaci koji su joj kasnije postali rutina tada su joj izazivali tjeskobu, a ogroman pritisak zbog važnosti projekta samo je pogoršavao stvari.
"Tako sam uplašena, tako sam uplašena zbog nečega ovako važnog", povjerila se tada prijateljici. Njezina nesigurnost zabrinula je čak i redatelja Reisza, koji je počeo sumnjati hoće li uspjeti izvesti naglasak na zadovoljavajućoj razini - što je danas, s obzirom na njezin status, gotovo nezamislivo.
"Meryl je u početku bila vrlo zabrinuta", objasnio je kasnije Reisz. "Čak smo imali u rukavu opciju da sinkroniziramo neke njezine dijelove ako bude potrebno." Srećom, to nije bilo potrebno. Streep je na kraju briljirala i za ulogu zaradila još jednu nominaciju za Oscara, dokazavši da je njezina sumnja u vlastiti talent bila potpuno neosnovana.
Za razliku od nekih kolega čiji su pokušaji stranih naglasaka postali ozloglašeni, poput Dicka Van Dykea ili Keanua Reevesa u filmu Drakula, Meryl Streep ne pripada toj kategoriji. Sinkronizacija se pokazala suvišnom, a ona je samo nastavila svoj put prema vrhu Hollywooda.
Radnja filma "Žena francuskog poručnika" prati zabranjenu ljubav između Sarah Woodruff, osamljene i tajanstvene žene na engleskoj obali, i Charlesa Smithsona, zaručenog viktorijanskog znanstvenika koji se postupno zaljubljuje u nju.
Paralelno se prikazuje i odnos dvoje suvremenih glumaca koji utjelovljuju Sarah i Charlesa, Anna i Mike, a koji tijekom snimanja razvijaju vlastitu vezu. Film kontrastira stroga pravila viktorijanskog društva sa slobodnijim odnosima u sadašnjosti.
Film je ukupno bio nominiran za pet Oscara, uključujući i onaj za najbolju glavnu ulogu za Streep, ali ni u jednoj kategoriji nije pobijedio.