Tijekom devedesetih, Wesley Snipes postao je jedna od najbrže rastućih zvijezda Hollywooda, vješto balansirajući između čistokrvnih akcijskih filmova i hvaljenih drama koje su pokazivale njegov glumački raspon.
Prema njegovim riječima, on i njegov tim agenata i menadžera uvijek su pazili da ga se, unatoč nevjerojatnim vještinama u borilačkim vještinama, ne etiketira isključivo kao akcijskog junaka. Zbog toga su filmovi poput White Men Can’t Jump, Murder at 1600, One Night Stand i To Wong Foo, Thanks For Everything! Julie Newmar bili proračunati potezi. Cilj je bio jasan: pokazati njegov talent u dramama, komedijama i trilerima.
Zanimljivo je da se Snipes, klasično obrazovan glumac i plesač, u to vrijeme i sam borio s odlukama o filmovima koje snima. "Ako idem u kino, znate, samo da se opustim, odmorim i zabavim, većinu vremena bih odabrao akcijski film", priznao je za Los Angeles Times. Ipak, njegova glumačka strana uvijek ga je vukla prema drami jer su ga takve uloge najviše izazivale kao izvođača.
Imajući na umu tu podvojenost, ne čudi što su Snipesovi agenti u početku oklijevali dopustiti mu da prihvati ulogu koja će mu kasnije definirati karijeru. Kada je scenarij Davida S. Goyera za Blade stigao na njegov stol, priča o lovcu na vampire koji vitla mačem i vlada borilačkim vještinama natjerala je njegov uži krug na negodovanje. Nije pomogla ni činjenica da se temeljio na Marvelovom stripu, jer je to bilo doba davno prije uspješnih filmskih adaptacija Marvelovih superheroja.
"Većina mojih predstavnika u to vrijeme bila je vrlo protiv toga da preuzmem ulogu Bladea", ispričao je Snipes u podcastu Q. "Smatrali su me klasičnim glumcem i profesionalno obučenim glumcem, a to je bilo ispod razine vještina. Moja putanja bila je raditi dramske uloge; znate, probijati se prema osvajanju nagrada."
Srećom, onaj dio Snipesovog mozga koji je obožavao akciju i koji ga je uvjerio da snimi filmove poput "Demolition Man" i "Passenger 57" nadglasao je skeptike. Nije mogao izbaciti Bladea iz glave i ubrzo je shvatio da želi glumiti taj lik iz vrlo jednostavnog razloga.
"Nikada prije nisam vidio crnog vampira koji se bori karateom", nasmijao se. "Bilo je stvarno jednostavno! Svi moji prijatelji, nikada nismo vidjeli cool vampira nalik Shaftu koji se istovremeno bori karateom." To mu je ostavilo samo jednu želju: "Moram snimiti ovaj film."
Tako je Snipes ignorirao savjete i prihvatio ulogu Daywalkera. Pokazalo se da je to bila briljantna odluka. Blade je nakon izlaska postigao ogroman uspjeh, pokrenuvši moderni procvat superherojskih filmova. Uslijedila su dva nastavka, a 2024. godine Snipes je ponovio ulogu u cameo pojavljivanju u blockbusteru Deadpool & Wolverine.
Danas su Snipes i Blade neraskidivo povezani, a filmu se pripisuje ključna uloga u napretku crnačke zastupljenosti u filmskim hitovima. Snipes je toga bio svjestan i prije gotovo 30 godina, pokazujući da je bio daleko ispred svog vremena u razumijevanju kulturnog značaja filma poput Bladea.
"Želim ne samo snimati dobre filmove", rekao je, "nego istovremeno prikazati afroameričko iskustvo kao američko iskustvo i to na takav način da se ljudi mogu povezati. Moramo raditi stvari koje odražavaju našu kulturu kako bi se ljudi diljem svijeta mogli povezati s nama kao ljudima."