Jan Hus, rođen oko 1370. godine u Husincu, Češka, bio je ključna figura u ranom reformacijskom pokretu. Kao svećenik, filozof i teolog, zalagao se za reformu Katoličke crkve, kritizirajući njezinu korupciju i nemoral. Njegova učenja inspirirala su husitski pokret, ali su ga dovela do sukoba s crkvenim vlastima, što je kulminiralo njegovim spaljivanjem na lomači 6. srpnja 1415. godine.
Jan Hus studirao je na Sveučilištu u Pragu, gdje je postao magistar filozofije i kasnije svećenik. Postao je poznat kao propovjednik u Betlemskoj kapeli u Pragu, gdje je propovijedao na češkom jeziku, čineći vjerske tekstove dostupnima običnim ljudima. Inspiriran djelima engleskog reformatora Johna Wycliffea, Hus je kritizirao prodaju oproštajnica, bogatstvo klera i crkvenu hijerarhiju. Zagovarao je povratak jednostavnijem kršćanstvu temeljenom na Bibliji.
Njegova najpoznatija djela uključuju "De Ecclesia" (O Crkvi), u kojem je tvrdio da je prava Crkva zajednica vjernika, a ne institucija pod papinim autoritetom. Ove ideje smatrane su heretičkim jer su izazivale moć i strukturu Katoličke crkve.
Husove kritike izazvale su bijes crkvenih vlasti. Godine 1409. papa je izdao bulu kojom je zabranio propovijedanje u privatnim kapelama, uključujući Betlemsku kapelu. Hus je odbio poslušati, što je dovelo do njegove ekskomunikacije 1411. godine. Unatoč tome, nastavio je propovijedati i stekao široku podršku među Česima, posebno među plemstvom i običnim narodom.
Godine 1414. Hus je pozvan na Koncil u Konstanci kako bi obranio svoja učenja. Iako mu je car Sigismund obećao sigurnost, Hus je uhićen po dolasku. Koncil ga je proglasio krivovjercem, optuživši ga za širenje Wycliffeovih ideja i podrivanje crkvenog autoriteta.
Na Koncilu u Konstanci, Hus je odbio opozvati svoja učenja, inzistirajući da ga se može uvjeriti samo argumentima temeljenim na Svetom pismu. Nakon višemjesečnog zatočeništva, 6. srpnja 1415. proglašen je krivim za herezu. Oduzeta mu je svećenička titula, a njegova djela javno su spaljena. Istog dana, Hus je odveden na lomaču izvan grada Konstance i spaljen živ. Prema legendi, ostao je miran do kraja, pjevajući i moleći se dok su plamenovi gutali njegovo tijelo.
Husova smrt izazvala je bijes u Češkoj, što je dovelo do husitskih ratova (1419.–1434.). Njegovi sljedbenici, poznati kao husiti, borili su se protiv snaga Svetog Rimskog Carstva i Katoličke crkve, tražeći vjersku i društvenu reformu. Husitski pokret podijelio se na umjerene (utrakviste) i radikalne (taborite) frakcije, ali je značajno utjecao na razvoj češkog identiteta i protestantizma.
Jan Hus smatra se jednim od prvih reformatora koji su utrli put kasnijoj Protestantskoj reformaciji. Njegova hrabrost u suočavanju s crkvenim autoritetom i inzistiranje na istini učinili su ga simbolom otpora i slobode savjesti. Dan njegova spaljivanja, 6. srpnja, obilježava se u Češkoj kao državni praznik u spomen na njegov doprinos.
Njegove ideje o reformi Crkve, dostupnosti Biblije na narodnom jeziku i pravdi nastavile su inspirirati generacije. Hus je ostao trajni simbol borbe za istinu, a njegovo nasljeđe vidljivo je u češkom nacionalnom identitetu i povijesti reformacije.