Odnosi između Rusije i Azerbajdžana urušili su se kroz niz brzih i oštrih udaraca. Sve je počelo prošlomjesečnim uhićenjem sedmorice azerbajdžanskih državljana u ruskom gradu Jekaterinburgu, u sklopu istrage o mafijaškim ubojstvima starim 25 godina.
U samo nekoliko dana dvojica osumnjičenika preminula su u pritvoru, dok su se ostali na sudu pojavili s vidljivim ozljedama. Azerbajdžan je odgovorio bijesno: otkazani su ruski kulturni događaji, izvršena je racija u uredima novinske agencije Sputnik u Bakuu, a skupina ruskih IT stručnjaka uhićena je pod optužbama za trgovinu drogom i kibernetički kriminal. Vrhunac je bila prijetnja s ruske državne televizije da bi Baku mogao biti "zauzet za tri dana", što je opasno podsjetilo na retoriku uoči invazije na Ukrajinu.
Iako se rat čini malo vjerojatnim, raskol je stvaran i iznimno opasan za Moskvu, piše The Telegraph. Razlog tome je neočekivani preokret: Armenija, nakon 30 godina brutalnih sukoba s Azerbajdžanom, sada se udružuje sa svojim starim neprijateljem kako bi zajedno istisnuli utjecaj Vladimira Putina s Južnog Kavkaza.
Predsjednik Azerbajdžana Ilham Alijev i armenski premijer Nikol Pašinjan sastali su se 10. srpnja kako bi izravno razgovarali o ključnoj točki spora – takozvanom "Zangezurskom koridoru". Riječ je o predloženoj ruti koja bi preko južne Armenije povezala Azerbajdžan s njegovom eksklavom Nahičevan.
Ovaj koridor nije samo prometnica; on bi ostvario pan-turkijski san o fizičkom povezivanju Azerbajdžana s Turskom te postao ključni dio trgovačkog "Srednjeg koridora" od Kine i Središnje Azije do Europe. Prema sporazumu o prekidu vatre iz 2020., rutu je trebala nadzirati ruska sigurnosna služba FSB. Međutim, taj je aranžman sada pod velikim upitnikom jer Alijev želi u potpunosti izbaciti Moskvu iz jednadžbe i staviti koridor pod isključivu azerbajdžansku kontrolu.
"To je posljednji veliki ruski adut u regiji. Omogućuje im kontrolu trgovačkih putova i utjecaj na odnose s Armenijom i Azerbajdžanom. Gubitak toga bio bi ogroman udarac za Moskvu", smatra Neil Melvin, direktor za međunarodnu sigurnost na institutu Rusi.
Iako razgovori nisu donijeli konačan dogovor, zamah se mijenja. Armenski premijer Pašinjan nedavno se u Istanbulu sastao s turskim predsjednikom Erdoğanom, što je povijesni korak s obzirom na to da dvije zemlje nemaju diplomatske odnose. Erdoğan je nakon sastanka izjavio kako Armenija pokazuje "fleksibilniji pristup" koridoru. U međuvremenu, Zapad predlaže da se ruta stavi pod neutralnu međunarodnu kontrolu, čime bi se Rusija u potpunosti isključila.
Odnosi Armenije s Moskvom također su se pogoršali, osobito nakon što su ruski mirovnjaci 2023. stajali po strani tijekom munjevite ofenzive Bakua u kojoj je preuzeta regija Nagorno-Karabah. Od tada se Pašinjan, unatoč velikom protivljenju kod kuće, okreće Zapadu i traži pomirenje s Bakuom i Ankarom.
Za azerbajdžanskog predsjednika Alijeva, dani kada je primao naredbe iz Moskve očito su prošli. Analitičari tvrde da incident u Jekaterinburgu koristi ne samo za traženje pravde, već i za demonstraciju neovisnosti. "Problem u odnosima s Bakuom je ozbiljan. Predsjednik Alijev je pokazao zube. Moskva više ne diktira uvjete", rekao je za The Telegraph bivši visoki ruski diplomat. Dodatni signal bio je i javno objavljen telefonski razgovor između Alijeva i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog o jačanju veza.
Kremlj, s druge strane, pokušava cijelu situaciju prikazati kao zapadnjačku urotu, optužujući vanjske sile, pa čak i britanski MI6, za poticanje nemira. No, pukotine u odnosima pojavile su se i ranije, primjerice kada je Rusija prošlog Božića greškom srušila azerbajdžanski zrakoplov, zbog čega se Putin na kraju morao ispričati.
Ovaj sukob prijeti i ključnom ruskom projektu, koridoru Sjever-Jug, trgovačkoj ruti koja preko Azerbajdžana povezuje Moskvu s Iranom i Indijom. Gubitak pristupa tom koridoru zadao bi Rusiji ozbiljan ekonomski udarac, osobito u vrijeme dok traži načine za zaobilaženje zapadnih sankcija. Dok Moskva nastavlja kriviti Zapad i iza kulisa pokušava spasiti što se spasiti da, čini se da su Azerbajdžan i Armenija, nacije nekoć tretirane kao sovjetski sateliti, odlučile krenuti vlastitim putem – putem koji sve manje uključuje Rusiju.