Posljednjih dana društvenim mrežama proširila se snimka govora Nancy Pelosi u Zastupničkom domu iz lipnja 1996. Pelosi je u tom govoru upozorila da Kina iskorištava Sjedinjene Države, što izrazito podsjeća na retoriku koju je aktualni američki predsjednik Donald Trump koristio prilikom uvođenja carina.
Pelosi, koja je već desetljećima u vrhu Demokratske stranke, kritizirala je prošlog tjedna Trumpove carine. "Flagrantna nesposobnost Trumpove administracije gura naše gospodarstvo u katastrofu", poručila je, istaknuvši da će "besmislene carine" podići cijene i gurnuti SAD na rub recesije.
"Koliko daleko Kina mora ići? Koliko još represije? Koliki trgovinski deficit i gubitak radnih mjesta američkih radnika? I koliko još opasnog širenja prije nego što članovi ovog Zastupničkog doma kažu: 'Neću podržati status quo.' Kao što sam spomenula, radi se o poslovima, širenju i ljudskim pravima.
A ima i onih koji kažu da ne bismo trebali povezivati ljudska prava i trgovinu. Ne slažem se. Ali ako se samo želimo pozabaviti ovim pitanjem samo na temelju ekonomije, doista, Kina ne bi trebala dobiti status najpovlaštenije nacije iz nekoliko razloga o kojima bih sada željela govoriti.
Željela bih skrenuti pozornost naših kolega na ovaj grafikon o statusu quo. Upravo sada imamo 34 milijarde dolara trgovinskog deficita s Kinom, brojka iz 1995. godine. Bit će preko 40 milijardi dolara za 1996. Od masakra na Trgu Tiananmen, ova brojka je porasla za 1000% s tadašnjih 3.5 milijardi dolara na oko 34 milijarde sada.
Što se tiče carina, mislim da je zanimljivo primijetiti da je prosječna američka carina na kinesku robu koja dolazi u Sjedinjene Države 2%, dok je prosječna kineska carina na američku robu koja ide u Kinu 35%. Je li to recipročno? Kina dopušta ulazak samo određenim industrijama u Kinu. Stoga je samo 2% američkog izvoza dopušteno u Kinu.
S druge strane, SAD dopušta Kini da preplavi naša tržišta s trećinom svog izvoza, a to će vjerojatno ići preko 40%, i to je neograničeno. Nismo postavili nikakva ograničenja. Što se tiče radnih mjesta, ovo je najveća i najokrutnija podvala od svih.
Predsjednik je u svojoj izjavi rekao da trgovina s Kinom podržava radna mjesta u Sjedinjenim Državama, 170.000 radnih mjesta, dok naš uvoz iz Kine podržava najmanje 10 milijuna radnih mjesta. Činjenica je da mi gubimo radna mjesta zbog trgovine s Kinom.
Naše kolege s druge strane će reći da je izvoz u Kinu porastao tri puta u zadnjih 10 godina. Jest, ali propuštaju spomenuti da se uvoz iz Kine povećao 11 puta, što je dovelo do ovog ogromnog trgovinskog deficita.
Ako želite prodavati Kini, svoje proizvode u Kini, Kinezi inzistiraju da tamo otvorite tvornicu. Uzimaju, otimaju vašu tehnologiju, otvaraju vlastite tvornice i onda kažu: 'Želimo vidjeti vaš plan za izvoz.'
To je najjednostavnije što mogu ukratko reći, ali činjenica je da se ovdje ne radi o proizvodima proizvedenim u Americi. Kinezi žele američke proizvode koji se proizvode u Kini, a najozbiljniji su ti transferi tehnologije u zrakoplovnoj industriji.
Dijelovi za Boeing proizvodili su se u Kansasu, a sad se proizvode u provinciji Shen, gdje radnici zarađuju 50 dolara mjesečno. Dogodio se prijenos tehnologije i prijenos poslova. General Motors, Ford, svi se bore da uđu u izgradnju tvornica kako bi tamo mogli proizvoditi dijelove.
Sada, ako uzmete zemlju veličine Kine, s jeftinom, vrlo jeftinom i u nekim slučajevima robovskom radnom snagom, nedostatkom pristupa tržištu, otimačinom našeg intelektualnog vlasništva, prijenosom tehnologije, zemlju koja nije voljna igrati po pravilima u bilo kojem pogledu u ovim trgovinskim odnosima, imate ozbiljnu prijetnju, ne samo našim odnosima već i industrijaliziranom svijetu.
I ako postoji jedna poruka koju želim da naši kolege danas shvate i naši birači je da je na današnji dan vaš član Kongresa mogao podvući crtu i reći predsjedniku Sjedinjenih Država: učinite nešto u vezi s ovim američko-kineskim trgovinskim odnosom zbog kojeg Sjedinjene Države gube radna mjesta."