Aurangzeb, rođen 3. studenog 1618., bio je šesti i posljednji od velikih mogulskih careva Indije. Vladao je od 1658. do svoje smrti 3. ožujka 1707. Njegova vladavina obilježena je najvećom teritorijalnom ekspanzijom Mogulskog Carstva, ali i kontroverznim religijskim politikama koje su imale duboke i dugoročne posljedice na indijsko društvo.
Aurangzeb, rođen kao Muhi al-Din Muhammad u Dahodu, Gujarat, bio je treći sin cara Shah Jahana i njegove omiljene supruge Mumtaz Mahal, u čiju je čast izgrađen čuveni Taj Mahal. Od mladosti, Aurangzeb je bio poznat po svojoj strogoj posvećenosti islamu te izvanrednim vojnim i administrativnim sposobnostima. Godine 1636. imenovan je potkraljem Dekana, a kasnije je služio kao guverner Gudžarata i Afganistana.
Kada je Shah Jahan 1657. teško obolio, izbila je borba za nasljedstvo među njegovim sinovima. Aurangzeb je izašao kao pobjednik, porazivši i pogubivši svog starijeg brata Dara Shikoha. Shah Jahana je zatvorio u Crvenu tvrđavu u Agri, gdje je ostao do svoje smrti 1666. Aurangzeb je preuzeo prijestolje 1658. i uzeo naslov "Alamgir" (Osvajač svijeta).
Tijekom svoje gotovo 50-godišnje vladavine Aurangzeb je proširio Mogulsko Carstvo na njegovu najveću teritorijalnu ekspanziju, obuhvaćajući gotovo cijeli indijski potkontinent. Njegove vojne kampanje dovele su do osvajanja ključnih područja poput Bijapura i Golkonde. Međutim, stalni ratovi iscrpili su carsku blagajnu i oslabili centraliziranu vlast, što je imalo dugoročne negativne posljedice.
Aurangzeb je bio poznat po svojoj strogoj sunitskoj ortodoksiji. Za razliku od svojih prethodnika, koji su prakticirali religijsku toleranciju, Aurangzeb je ponovno uveo džizju (porez na nemuslimane) i naredio rušenje nekoliko hinduističkih hramova. Ove politike izazvale su nezadovoljstvo među hinduističkim podanicima i dovele do brojnih pobuna, uključujući ustanak Maratha pod vodstvom Shivajia i jačanje Sikha u Pandžabu.
Unatoč svojoj moći, Aurangzeb je živio skromno i asketski. Nije uživao u luksuzu poput svojih prethodnika, a čak je i osobno prepisivao Kur'an kako bi zaradio za život. Postoji legenda da je pred smrt zapisao da je "siromašan čovjek" i da nema novca za vlastitu sahranu. Iako ova priča naglašava njegov asketizam, nije potpuno jasno je li riječ o doslovnoj činjenici ili simboličkom prikazu njegovog stava prema bogatstvu.
Što se tiče bogatstva, Mogulsko Carstvo je bilo jedno od najbogatijih carstava u 17. stoljeću, ali je upitno može li se Aurangzeb smatrati "najbogatijim vladarem svog vremena". Iako je carstvo bilo bogato, Aurangzeb je većinu resursa trošio na vojne pohode, a njegov asketski način života nije odgovarao stereotipu o raskošnim mogulskim carevima.
Aurangzebova vladavina ostavila je dubok, ali kontroverzan trag u indijskoj povijesti. S jedne strane, proširio je carstvo na njegov vrhunac, ali s druge strane, njegove represivne religijske politike i stalni ratovi doveli su do unutarnjih nemira i iscrpljenosti carstva. Nakon njegove smrti 1707. Mogulsko Carstvo brzo je počelo propadati, otvarajući put britanskoj kolonizaciji Indije.
Iako se često smatra da je Aurangzeb "uništio mogulsku stabilnost", važno je napomenuti da je raspad carstva bio dugotrajan proces koji nije moguće pripisati isključivo njemu. Nakon njegove smrti carstvo je bilo suočeno s brojnim izazovima, uključujući rastuću moć Maratha i Sikha te sve veći utjecaj Europljana.
Aurangzeb je bio jedan od najmoćnijih i najkontroverznijih vladara u indijskoj povijesti. Njegova vladavina predstavlja vrhunac teritorijalne ekspanzije Mogulskog Carstva, ali i početak njegovog propadanja. Njegove religijske politike i vojni pohodi imali su dalekosežne posljedice, koje su oblikovale budućnost Indije na način koji se osjeća i danas. Iako su neke od priča o njegovom životu, poput legende o sahrani, simbolične, one doprinose razumijevanju njegove ličnosti i vladavine.