Video: 11-godišnjakinja plače dok je pokušavaju izvući ispod ruševina u Haitiju

BROJNE sudbina u Port-au-Princeu, glavnom gadu potresom devastiranog Haitija, završavaju tragično. Pomoć je došla sa svih krajeva svijeta, ali snaći se u kaosu razrušenih kuća, uništene infrastrukture i gotovo potpunog kolapsa prometa iznimno je teško. Haićani postaju sve nervozniji, a UN se boji izbijanja nasilja.

> Tema: Potres u Haitiju - nove informacije, fotografije, reakcije

CNN donosi potresnu snimku spašavanja 11-godišnje djevojčice.

Mirovne snage UN-a koje patroliraju glavnim gradom kažu kako su stanovnici sve ljući zbog toga što pomoć nije dovoljno brzo distribuirana, a brazilska vojska upozorila je konvoje s pomoći da se pripaze mogućih pokušaja pljačkanja. "Nažalost, oni polako postaju sve ljući i nestrpljiviji. Svima nam je jasno da situacija postaje sve napetija, jer imate toliko ljudi koji još čekaju pomoć", rekao je glasnogovornik brazilskog kontingenta u UN-ovoj misiji u Haitiju.

"Trebamo hranu"

Crveni križ procjenjuje da je u samom potresu poginulo između 45 i 50 tisuća ljudi. no, tijela mrtvih i dalje se izvlače ispod ruševina. Gradska mrtvačnica prepuna je, jer su u nju naslagane stotine tijela. S vremena na vrijeme spasioci uspiju neku žrtvu živu izvući ispod ruševina, ali većinom se moraju pozabaviti time da buldožerima prevoze leševe.

I dok šok zbog nesvakidašnje katastrofe polako jenjava, stanovnici najsiromašnije zemlje na zapadnoj hemisferi počinju se suočavati s novim problemom. U Haitiju je pristup vodi težak i u normalnim okolnostima, a trenutno stotine tisuća ljudi ne uspijevaju dobiti pomoć.

"Trebamo hranu. Ljudi pate. Moju susjedi i prijatelji pate. Nemamo novca. Nemamo ništa za jesti. Trebamo čistu vodu", rekao je 22-godišnji Sylvain Angerlotte. Mnogi se polako počinju prisjećati katastrofe u New Orleansu nakon uragana Katrina, kad su zbog nedostatka pomoći brojni stanovnici morali pribjeći pljačkanju i nemirima. Samo, u Haitiju bi ta situacija mogla postati puno opasnija, jer se radi o većem broju ljudi, koji su i prije potresa bili siromašni i očajni.

Pomoć tu, ali teško dolazi do ugroženih

Preko 20 vlada, privatnih i javnih organizacija iz Europe, Azije, obje Amerike, u Haiti je poslalo avione pune hrane, vode, šatora, deka, opreme za pročišćavanje vode, opreme, helikoptera. Stotine specijalista za spašavanje, liječnika i stručnjaka za uklanjanje tijela s ulica također su poslani.

UN-ov World Food Program diljem zemlje organizira distribucijske centre za hranu i vodu, rekla je Kim Bolduc, ravnateljica UN-ove misije u Haitiju. Rekla je da je zasad fascinanto kako nema velikog pljačkanja, ali je dodala kako "vrlo brzo postoji rizik izbijanja nemira", ako se stanje brzo ne popravi.

Slaba liječnička pomoć

Vlade diljem svijeta osigurale su 400 milijuna dolara. SAD i Svjetska banka osigurali su po 100 milijuna. Problem je, pak, u katastrofalnoj infrastrukturi. Glavna luka je teško oštećena, a zračna luka jučer je zbog nedostatka mjesta i goriva osam sati morala zabraniti slijetanje vojnih i civilnih zrakoplova. Spasioce na ulicama zaustavljaju komadi ruševina, a ceste su u iznimno lošem stanju.

Liječnička pomoć na stravično je niskoj razini. U dobrom dijelu Port-au-Princea, ako imate slomljenu kost ili porezotinu na licu, uglavnom vam daju isti savjet: Odite u hotel Villa Creole. Tamo pružaju vrhunsku medicinsku uslugu na parkiralištu. Samo, to baš i nije istina. Na parkiralištu radi jedan liječnik, bez sestara, koji nema praktički nikakvu opremu.

"Nemamo ništa. Imamo malo betadina, a i to nam nestaje. I malo gaze", rekla je Melissa Padberg, jedna od vlasnica hotela.

Mrtve pokapaju gdje stignu

Panamerička zdravstvena organizacija rekla je da je u potresu srušeno najmanje osam bolnica i zdravstvenih centara. Ako nisu srušeni, objekti su toliko oštećeni da ne mogu pružati medicinsku njegu. Ostale zdravstvene ustanove su "pretrpane, što ljude tjera da medicinske postupke provode gdje god stignu", navodi se.

Dodatni problem je briga za mrtve. Čak ni uz pomoć stručnjaka, svi mrtvi ne stignu se skloniti s ulica na vrijeme. Neke obitelji ne žele čekati. Jedna obitelj pokopala je svoju majku oko desetak metara dalje od ceste, umotanu u plahtu. Druga obitelj svog je rođaka pokopala s druge strane ceste, a zapalili su i vatru kako bi otjerali muhe i prikrili grozan smrad.

Iako smrad može biti iznimno neugodan, kaže Panamerička zdravstvena organizacija, nema pretjerano velike opasnosti od zaraze, jer ljudski leševi nisu ozbiljan izvor širenja zaraza. Organizacija upozorava protiv masovnog pokapanja i kremacija. Leševe treba pokopati poštujući obitelji i njihove želje", rekli su iz organizacije.