DANAS je Ustavna Skupština Crne Gore s očekivanom dvotrećinskom većinom usvojila novi Ustav te bivše jugoslavenske republike.
Usvojeni Ustav Crne Gore prvi put u pravni poredak te republike uvodi primat međunarodnog nad crnogorskim pravom. Ipak, najzanimljivija je ona odredba kojom se prvi put u povijesti i formalno uvodi crnogorski jezik kao službeni, dok se za srpski, bošnjački, albanski i hrvatski navodi da su "u službenoj upotrebi".
Crna Gora je definirana kao građanska država, a u preambuli su pobrojani svi narodi koji u njoj žive. Rodna ravnopravnost od danas je ustavna kategorija i država jamči ravnopravnost žena i muškaraca i "razvija politiku jednakih mogućnosti".
Predviđena je demokratska i civilna kontrola vojske i sigurnosnih službi, kao i novi institut parlamentarne kontrole rada vlade kroz parlamentarnu istragu.
Ustavom su zajamčena i prava koja su već sastavni dio crnogorskog pravnog sustava, poput prava na azil, na slobodan pristup informacijama i prigovor savjesti.
Za razliku od prethodnog Ustava, po kome je predsjednike i suce svih sudova u Crnoj Gori birala i razrješavala Narodna skupština, ta uloga parlamenta je ograničena na izbor predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika i sudaca Ustavnog suda te Vrhovnog državnog tužitelja.
Suce i predsjednike viših i osnovnih sudova bira i razrješava sudski savjet, koji je "samostalan i nezavisan organ" dok tužilački savjet bira i razrješava Narodna skupština.
Proširen je i spisak javnih dužnosnika i službenika kojima se zabranjuje političko organiziranje i pored profesionalnih pripadnika policije članstvo u političkim strankama se zabranjuje sucima, tužiocima i zamjenicima, ombudsmanu, članu Savjeta centralne banke i državne revizorske institucije, profesionalnim pripadnicima vojske i drugih službi sigurnosti.
Ustavom je predviđena obveza države da potiče ekonomski razvoj svih njenih područja i jamči se zaštita potrošača.
Skupština Crne Gore je četiri dana raspravljala o tekstu novog Ustava. U žustroj debati o predloženim ustavnim rešenjima, prije svega onim identitetsko-nacionalnog karaktera, stavovi zastupnika dva tabora ostali su dijametralno podijeljeni sve vrijeme rasprave.
Zastupnici vladajuće koalicije Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije uporno su tvrdili da će Crna Gora dobiti moderan, građanski ustav, kojim se i svim narodima i nacionalnim zajednicama daju jednaka prava, a istovremeno se zadovoljavaju kriteriji međunarodne zajednice.
Predstavnici oporbenih Pokreta za promjene, Bošnjačke stranke i Albanske alternative, koji su se s vladajućom koalicijom dogovorili o osiguranju dvotrećinske većine za usvajanje Ustava u Parlamentu, kao i suverenističke liberalne stranke, isticali su da se radi o "mjeri mogućeg" u političkoj zbilji Crne Gore, tvrdeći da ostaju oporbenjaci i protivnici vlasti.
Većina oporbenih stranaka i grupa - Srpska lista, Socijalistička narodna partija, Narodna stranka, Demokratska srpska stranka, kao i Demokratski savez Albanaca, izrazili su nezadovoljstvo pa i ogorčenje, ponuđenim i dogovorenim rješenjima i nudili amandmane na Prijedlog ustava, tvrdeći da bi njihovo usvajanje "pomorilo, a ne svađalo podijeljenu Crnu Goru".
Zastupnici SL, SNP, NS i DSS tvrde kako je Prijedlog ustava "ponižavajući i diskriminatorski", prije svega prema brojnom srpskom narodu u Crnoj Gori, a zastupnik Dobrilo Dedejić je, revoltiran time, u jednom trenutku poderao taj dokument.
Zastupnička većina glatko je odbila "kompromisne" prijedloge amandmana koji se odnose na službeni jezik, crkve i vjerske zajednice, izgled državnih simbola i crnogorsko državljanstvo.
Novi crnogorski Ustav je drugi vrhovni pravno-konstitutivni akt Crne Gore kao nezavisne i suverene države, nakon onog iz 1905. godine.
Osnovni pečat njegovom sadržaju daje odluka na prošlogodišnjem referendumu o nezavisnosti, kojim je Crna Gora izašla iz državne zajednice sa Srbijom i postala nezavisna država.