15. stoljeće u Nizozemskoj bilo je obilježeno lokalnim sukobima vrlo razvijenih trgovačkih gradova. Situacija je bila nalik onoj u sjevernoj Italiji tog vremena. Nizozemski gradovi brzo su se bogatili radi poreza koji su gradske vlasti skupljale od masovne trgovine. Društvo koje je u srednjem vijeku doživljavalo prosperitet bavilo se kulturom i umjetnošću, no isto tako je bilo osjetljivije na gradske politike.
Upravo se u takvim uvjetima dogodio spontani ustanak u gradu Leeuwardenu nakon što su gradske vlasti zabranile uvoz stranog piva, poglavito iz konkurentskog grada Haarlema, koji je bio poznat po vrlo finom i cijenjenom tamnom pivu.
Piće koje ne poznaje klase
Pivo je u srednjem vijeku bilo piće koje su pili baš svi. Plemeniti knezovi pili su sa svojim bogatim prijateljima dok su dogovarali politiku i ratove, ali su u njemu uživali i obični ljudi koji bi nazdravljali po nizozemskim gostionicama i krčmama. Pivo je imalo nutritivnu vrijednost što je bilo važno u vrijeme kada je glad mogla iznenadno zavladati.
Osim toga, društvo nije shvaćalo vrijednost pijenja tekućine na isti način kako to shvaćamo mi. Srednjovjekovni doktori su bili svjesni da su mnogi njihovi pacijenti završavali u bolnicama samo zato što su pili vodu kontaminiranu bolestima. Zato bi često napominjali da je bolje popiti vino ili pivo umjesto vode. Nitko nije brojao svojih osam čaša vode dnevno, ali osam piva, zašto ne?
Kontroverzna zabrana uvoza piva
Učinak alkohola na ljudski organizam se doduše nije promijenio. Velike količine alkoholnih pića rezultirale bi makljažama u krčmama, kućnom nasilju i svim ostalim problemima koje imamo i danas. Upravo je to bio službeni razlog zašto su vlasti u Leeuwardenu zabranile uvoz stranog piva početkom srpnja 1487. godine. Pravi je, naravno, bio taj da su htjeli potaknuti razvoj domaćeg piva koje nije bilo ni upola popularno.
Par tjedana kasnije, kada je zakon već bio predmet rasprave u svakoj gostionici u gradu, jedna grupa lokalaca tražila je od gazde harlemsko tamno pivo, a on je na to pristao. Uskoro je netko izvijestio policiju koja je upala u gostionu i htjela pritvoriti vlasnika. Lokalcima se to nije svidjelo pa su pijani navalili na policiju.
Idućeg dana, 24. srpnja 1487. godine vijest se proširila cijelim gradom pa je oko osam tisuća stanovnika Leeuwardena izašlo na ulice. Tražili su da se ukine zabrana uvoza piva, a gradske su vlasti to ignorirale. Mase žedne tamnog piva zatim su počele raditi nerede po gradu: palili su gradske kuće i ubijali članove policije. Cijela situacija je izmakla kontroli.
Gradske su vlasti popustile par dana nakon izbijanja nemira pa je cijeli plan poticanja domaćeg piva propao. Bio je to zadnji period kada su lokalne vlasti u Nizozemskoj donosile zakone za svoje stanovništvo. Samo tri godine kasnije nizozemske zemlje postaju habsburška provincija, a njena vlast počinje se centralizirati u Bruxellesu.