Svetlana Alilujeva, rođena 28. veljače 1926. u Moskvi, bila je jedina kći sovjetskog vođe Josifa Staljina i njegove druge supruge, Nadežde Alilujeve. Njezin život obilježile su obiteljske tragedije, politička previranja i osobne transformacije koje su je dovele do međunarodne pozornosti.
Svetlanina majka, Nadežda, počinila je samoubojstvo 1932. godine, kada je Svetlana imala samo šest godina. Ova tragedija duboko je utjecala na njezino djetinjstvo i odnos s ocem, koji je bio poznat po svojoj hladnoći i distanci. Unatoč tome, Svetlana je bila poznata kao "Staljinova mala princeza" i uživala je određene privilegije tijekom odrastanja.
Studirala je povijest i političku misao, iako je njezina prava strast bila književnost i pisanje. U dobi od 16 godina zaljubila se u Alekseja Kaplera, sovjetskog filmaša židovskog podrijetla, što je njezin otac strogo osudio. Kapler je zbog njihove veze bio osuđen na pet godina egzila u Vorkuti, što je ostavilo dubok trag na Svetlani.
Svetlana je tijekom života imala nekoliko brakova. Njezin prvi suprug bio je Grigorij Morozov, s kojim je imala sina Iosifa. Kasnije se udala za Jurija Ždanova, sina Staljinovog bliskog suradnika Andreja Ždanova, s kojim je dobila kćer Jekaterinu. Nakon toga, imala je kratkotrajni brak s Ivanom Svanidzeom, nećakom prve Staljinove supruge. Njezin posljednji suprug bio je američki arhitekt William Wesley Peters, s kojim je imala kćer Olgu.
Dana 6. ožujka 1967., tijekom službenog putovanja u Indiji, Svetlana je zatražila politički azil u američkoj ambasadi u New Delhiju.
Svetlana je boravila u New Delhiju početkom 1967. godine kako bi ispunila posljednju želju svog partnera, indijskog komunističkog intelektualca Braješa Singha. Njihova veza započela je 1963. godine u Moskvi, gdje su se upoznali tijekom zajedničkog boravka u bolnici.
Iako su željeli ozakoniti svoju vezu, sovjetske vlasti nisu im dopustile brak s obzirom na tadašnje zakone koji su ograničavali brakove s strancima. Nakon Singhove smrti 1966. godine, Svetlana je dobila dopuštenje sovjetskih vlasti da otputuje u Indiju kako bi predala njegov pepeo obitelji i sudjelovala u obredima na rijeci Ganges.
Tijekom boravka u Indiji, Svetlana je bila duboko dirnuta lokalnom kulturom i gostoprimstvom Singhove obitelji. Nakon što su joj sovjetske vlasti odbile zahtjev da ostane u Indiji, 6. ožujka 1967. godine, odlučila je potražiti politički azil u američkoj ambasadi u New Delhiju.
Ovaj potez izazvao je međunarodnu senzaciju, jer je kći jednog od najmoćnijih svjetskih lidera odlučila napustiti Sovjetski Savez. Nakon što joj je odobren azil, preselila se u Sjedinjene Američke Države, gdje je postala američka državljanka i promijenila ime u Lana Peters.
U Americi je objavila memoare "Dvadeset pisama prijatelju" (1967.), u kojima je opisala svoj život kao Staljinove kćeri. Njezina druga knjiga, "Samo jedna godina" (1969.), detaljno je opisala događaje vezane uz njezin prebjeg. Tijekom godina, Svetlana je živjela u različitim dijelovima Sjedinjenih Država i Europe, uključujući Englesku i Švicarsku. Godine 1984. vratila se u Sovjetski Savez, gdje joj je vraćeno sovjetsko državljanstvo, ali je ubrzo ponovno napustila zemlju, razočarana političkom situacijom.
Svetlana Alilujeva preminula je 22. studenog 2011. u Richland Centeru, Wisconsin, u dobi od 85 godina. Njezin život bio je obilježen stalnom potragom za identitetom i slobodom, daleko od sjene njezina oca i sovjetskog naslijeđa.
Svetlanina priča ostaje fascinantan primjer osobne hrabrosti i složenosti života unutar i izvan sovjetskog režima.