Umirovljeni general Mate Laušić preminuo je danas u 76. godini života.
Laušić je rođen u Sisku 1949. Osnovnu i srednju školu te fakultet završio je u Zagrebu. Diplomirao je 1976. na Višoj školi za unutarnje poslove u Zagrebu, a 1990. godine na Fakultetu kriminalističkih znanosti u Zagrebu. 2001. je završio tečaj Nacionalne sigurnosti na Galilei Collegeu u izraelskoj Haifi.
Od 1971. do 1991. radio je na policijsko-kriminalističkim poslovima. Radio je na operativnim poslovima suzbijanja klasičnog kriminaliteta, zatim kao šef Odsjeka na poslovima suzbijanja krijumčarenja, krivotvorenja isprava i novca te problematici narkomanije, inspektor kontrole zakonitosti rada u MUP-u RH, načelnik operativnog dežurstva u MUP-u RH te pomoćnik načelnika Sektora za suzbijanje kriminaliteta PU zagrebačke.
Šira javnost upoznala ga je još u Jugoslaviji kad je bio direktor sigurnosti zagrebačke Univerzijade. Bio je direktor osiguranja za brojne sportske, kulturne i javne manifestacije: Univerzijadu 1987., Europsko prvenstvo u košarci 1989., Svjetsko prvenstvo u streljaštvu 1989. i Euroviziju 1990.
Godine 1987. dobio je Plaketu sigurnosti Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije kao priznanje za uspješno odvijanje Univerzijade. Prije toga bio je član stožera osiguranja Mediteranskih igara u Splitu 1979. te zimskih Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.
U osiguranje Franje Tuđmana uključen je 1989. nakon što ga je policija angažirala za prvi Opći sabor HDZ-a. U studenome 1990. preuzeo je dužnost šefa osiguranja prvog predsjednika. 1991. sudjelovao je u hvatanju peterostrukog ubojice Vinka Pintarića u Hrvatskom Zagorju.
Od 1. prosinca 1991. do 31. prosinca 2002. godine nalazio se na dužnosti načelnika Uprave Vojne policije MORH-a. S te pozicije je ustrojavao, vodio i razvijao Upravu Vojne policije kao i sve postrojbe Vojne policije.
U Domovinskom ratu sudjelovao je u operacijama Maslenica, Bljesak i Oluja. Godine 1997. završio je tečaj padobranske obuke. Tijekom vojne karijere više puta je izvanredno promican u više činove. U činu brigadira je od ožujka 1992. U čin general-bojnika promaknut je 1994., a u čin general-pukovnika 2002. godine.
Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina uzorne službe te medaljama Bljesak i Oluja.
Suautor je knjiga "Jeste li još uvijek sigurni da ste sigurni?" (suautori Saša Petar, Bono Marjanović), 2008. i "Sigurnost na službenom putu" (suautori Saša Petar, Bono Marjanović), 2009. Uredio je knjigu "Vojna policija u Domovinskom ratu" (1998.). Bavio se savjetovanjem i pružanjem usluga na području sigurnosti.