Stručnjak o Venezueli: Priprema se američka vojna intervencija

Foto: EPA

VENEZUELA je u krizi kakva nije viđena u modernoj povijesti. Najveći dio zemlje već je sedmi dan bez struje, za što nema zabilježenog presedana u svijetu. Režim Nicolasa Madura, naravno, za sve krivi oporbu i "američke imperijaliste" te "demonsku zavjeru" koju je Donald Trump skovao s venezuelskim "marionetama i klaunima" kako bi izveo "elektronički puč".

>> Strah u Venezueli nakon četiri dana bez struje: "Ovo je grad sjena"

Državni odvjetnik Tarek Saab, koji kao i ostatak pravosuđa u Venezueli nije neovisan, već odan režimu, najavio je otvaranje istrage protiv oporbenog vođe i samoproglašenog privremenog predsjednika države Juana Guaidoa. Za to vrijeme Guaido je proglasio izvanredno stanje, a SAD objavio da povlači svoje diplomate iz zemlje. Sukob, čini se, ide prema neminovnoj eskalaciji.

Nestanak struje - cyber-napad ili posljedica nesposobnosti režima?

Guaido sa svoje strane tvrdi da su, mogli bismo parafrazirati, Madurovi klaunovi koji "kradu iz elektrana" krivi za kvar na golemoj hidroelektrani Guri, koja opskrbljuje strujom čak 80% zemlje. 70% zemlje i dalje je bez struje, režim je proglasio još dva neradna dana u nizu, a radnicima u elektrani rečeno je da ostanu kod kuće.

Materijalna gubici privatnog sektora zbog nestašice struje porasli su na 400 milijuna dolara, a zabilježeno je 17 smrtnih slučajeva, objavila je oporba. Vlada je svojim nemarom i korupcijom ubila te ljude, tvrdi Guaido. Potresne snimke pacijenata koji umiru u bolnicama i ljudi koji skupljaju vodu iz kanalizacije pokazuju u kakvoj se situaciji zemlja našla.

 

>> U Venezueli pljačke na ulicama, djeca gladna, a bolnicama ne rade respiratori

 

Guaido je u intervjuu za CNN optužbe o "kibernetičkom napadu" na elektranu nazvao apsurdnima, objašnjavajući da je oprema u dotičnoj elektrani zastarjela i analogna, što znači da nije spojena ni na kakvu elektroničku mrežu. Pravi je razlog, konstatirao je, egzodus milijuna Venezuelaca iz zemlje, prvenstveno visoko obrazovane radne snage. 

"Oni nemaju ljudi. Sumnjam da imaju kapaciteta potpuno vratiti struju", zaključio je Guaido. S njim se slaže i američki državni tajnik Mike Pompeo koji je ustvrdio da su "nestašica struje i glad rezultat nesposobnosti Madurova režima". To se poklapa i s procjenama stručnjaka - venezuelski energetski stručnjak s adresom u Chicagu, Jose Aguilar, objasnio je za New York Times kako je režim pokušao ponovno uključiti Guri čak četiri puta od četvrtka, svaki put bezuspješno, a radi se o prilično kompleksnoj operaciji. "Svaki put kad pokušaju restartirati (elektranu), ne uspiju i remećenje pokvari nešto drugo u sustavu što dodatno destabilizira mrežu", rekao je Aguilar.

Izvanredno stanje kao uvod u vojnu intervenciju?

Stoga je Guaido od Nacionalne skupštine, koja je pod kontrolom oporbe, zatražio i dobio proglašenje "nacionalnog izvanrednog stanja". Prema članku 187 ustava, Guaido smatra da Nacionalna skupština ima pravo odobriti strane vojne misije u Venezueli iz humanitarnih razloga. Drugim riječima, dok Maduro priprema izgledno zatvaranje Guaidoa, on se, po svemu sudeći, sprema na poziv stranih snaga koje bi intervenirale i okončale mučnu pat-poziciju. 

"Javljali smo o krizi s električnom energijom godinama, a sada moramo na odgovoran način upozoriti da bi ovo isto tako mogla postati kriza goriva, uz krizu vode koju već imamo", rekao je Guaido, ali i dodao da je razgovarao s Njemačkom, Japanom, Brazilom i Kolumbijom o podršci te da su međunarodne organizacije pripremile 1,5 milijardi dolara pomoći za Venezuelu. Nije, doduše, precizirao kako i kada država može doći do tog novca, prijeko potrebnog za povratak normalnih uvjeta za život milijuna Venezuelaca. Osim što je naznačio mogućnost vojne intervencije izvana, još je jednom pozvao vojsku da "prestane skrivati diktatora".

>> Venezuela je na rubu rata

Na vojnu intervenciju ponovno je aludirao i Pompeo kad je sinoć naprasno najavio povlačenje preostalih američkih diplomata iz Caracasa. Njihova prisutnost u veleposlanstvu postala je "prepreka američkoj politici" u toj zemlji, naglasio je, što je teško ne protumačiti kao mjeru opreza prije moguće vojne intervencije. No kako piše Washington Post, sve je jasnije da je Washington gotovo ispucao sve opcije u realizaciji svog proklamiranog cilja: mirnoj smjeni vlasti u Venezueli. 

SAD je prošlog mjeseca, nakon višegodišnjih ograničenih sankcija koje su bile usmjerene na pripadnike Madurovog režima, de facto uveo i embargo na uvoz nafte iz Venezuele - sve dok Maduro ne odstupi. To se, na očito iznenađenje administracije Donalda Trumpa, još nije dogodilo.

Manevar s humanitarnim konvojima nije uspio, vojska i dalje lojalna Maduru 

Nije uspio ni manevar sa slanjem humanitarnih konvoja preko granice koju je Maduro odbio primiti, neuvjerljivo tvrdeći da je humanitarna kriza u zemlji preuveličana i da pomoć nije potrebna - iako svijet obilaze snimke bolnica koje su ostale bez lijekova i opreme i tržnica koje prodaju pokvareno meso jer hladnjaci ne rade. Guaido i Trumpova administracija su računali da će vojska, suočena s izborom između odbijanja poslušnosti i blokiranja humanitarne pomoći za izgladnjele i bolesne, ipak učiniti ovo prvo. No iako je nekoliko stotina vojnika navodno dezertiralo i prebjeglo preko granice u Kolumbiju, najveći dio vojske ostao je odan režimu. Opcija beskrvnog vojnog udara time je praktički otpisana, barem zasad. 

Bivši američki diplomat Matt Bruen zaključio je kako Trumpova administracija prečesto priziva moguću vojnu opciju, što samo potkrepljuje Madurov narativ da je SAD pravi redatelj "puča", a Guaido i oporba samo marionete strane agresije -iako, valja napomenuti, isti imaju legitimnu demokratsku većinu u parlamentu, dok se izbore na kojima je Maduro pobijedio naveliko smatra namještenim igrokazom koji je izveden kako bi Chavezov nasljednik ostao na vlasti, iako su kolaps ekonomije, korupcija i nesposobnost uništili njegovu popularnost. 

Bivši diplomat: Amerikanci previše olako prijete vojnom opcijom 

"To je i dalje moja glavna briga. Oni koriste ratobornu retoriku prilično olako.To jača Madurovu poziciju bez prave strategije eskalacije", napominje Bruen. 

SAD svakako ima dobrih razloga za oklijevanje u korištenju vojne opcije - osim što bi ona asocirala na neslavnu američku povijest, odnosno na brojne izravne i neizravne hladnoratovske intervencije u Latinskoj Americi, od Kube preko Čilea do Nikaragve, rat s Madurovim režimom vjerojatno bi samo uvećao patnju i ljudske gubitke Venezuelaca. 

Maduro je, pak, u sinoćnjem televizijskom obraćanju naciji pokušao svaliti svu krivnju na oporbu i Amerikance, opravdati očitu nesposobnost korumpiranih i potkapacitiranih državnih službi da problem s opskrbom struje riješe, ali i iskoristiti ovaj mentalitet opkoljenosti i ugroženosti izvana kako bi raspalio svoje pristaše. 

"Mi smo na pravoj strani povijesti. Mi smo na putu prema velikoj pobjedi od najvećeg udarca koji je ikad zadan Venezueli... Pobjeda pripada nama", grmio je Maduro. 

Međutim analitičar venezuelske politike Dimitris Pantoulas primijetio je da je Maduro izgledao "zabrinuto, tjeskobno i apsolutno očajno" u svom obraćanju, sugerirajući da je situacija za režim zaista kritična. "Jasno je, iz onoga što je rekao, da vlada ne kontrolira situaciju (kao ni itko drugi) i da nema nikakav plan ni strategiju", napisao je na Twitteru ovaj Grk koji živi u Caracasu.

Božo Kovačević: Teku pripreme za američku vojnu intervenciju

S pitanjem sprema li se u Venezueli zaista rat i je li to samo pitanje vremena, obratili smo se bivšem ministru zaštite okoliša, hrvatskom veleposlaniku u Moskvi od 2003. do 2008. i predavaču na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld u Zagrebu, Boži Kovačeviću. On nam je na ovo pitanje odgovorio potvrdno, ocjenjujući kako su i nestašica struje i izvanredno stanje koje je Guaido proglasio samo uvod u vojnu intervenciju.

"Više je razloga zašto to mislim. Prvo, nepomirljive pozicije predsjednika Madura i samoproglašenog predsjednika Guaidoa. Isto tako mi se čini više nego očitim da je taj blackout, prestanak isporuke električne energije u Venezueli, posljedica neke vrste sabotaže. Isto tako, već otprije i predsjednik SAD-a Trump i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton govore o mogućoj vojnoj intervenciji u Venezueli. Jučer je državni tajnik Mike Pompeo u svojoj izjavi optužio Kubu da povlači konce u Venezueli i da je Kuba zapravo imperijalistička sila u Venezueli. Na koncu, i povlačenje američkog diplomatskog osoblja iz Venezuele jasno ukazuje na pripremu za moguću vojnu intervenciju i na pretvaranje unutarnjih političkih sukoba u oružani sukob", rekao je Kovačević.

Po njegovom mišljenju, američko zazivanje vojne opcije nije samo prazna prijetnja: "Mislim da je riječ o odluci američke administracije da u području svoje sfere interesa ne dopusti postojanje nikakve političke alternative, takvih državnih sustava koji su po svojim temeljnim vrijednostima suprotni američkom pogledu na politiku, ekonomiju i na svijet. Dakle, Kuba je tu glavni trn u oku SAD-u, a Maduro je jučer jasno rekao da Madurov režim smatra lutkama kojima upravljaju kubanski režiseri."

"Jasno je da je SAD nametnuo hladnoratovske obrasce odnosa prema Rusiji, ali mislim da Rusija danas ne raspolaže takvim instrumentima niti ima političku volju da bude utjecajna na način na koji je Sovjetski Savez bio utjecajan u svijetu. Što se tiče Venezuele, mislim da će Rusija zajedno s Kinom itekako voditi računa o svojim ekonomskim interesima, a ako SAD doista poduzme vojnu intervenciju, u svim međunarodnim forumima nastojati kompromitirati SAD, ukazujući da je ta intervencija suprotna načelima međunarodnog prava i na taj način će Rusija, pa i Kina, pokušavati pridobivati simpatije međunarodne simpatije javnosti za sebe i istodobno proizvoditi negativna stajališta o SAD-u", odgovara Kovačević na pitanje o ulozi koju bi Rusija mogla zauzeti u ovom sukobu. 

Kovačević: Sankcije i ekonomska blokada su uvod u oružani sukob

"Američke banke su temeljem odluke administracije blokirale novce venezuelanske vlade i dio uzroka sadašnjeg stanja u Venezueli je sigurno to što venezuelanski novac nije vladi na raspolaganju. Sankcija i ekonomska blokada su već na djelu, a to je uvijek uvod u oružani sukob. Guaido je očito ne samo lider opozicije, nego i igrač koji igra u korist SAD-a", smatra bivši hrvatski veleposlanik. 

"Teško je reći tko ima veću podršku u Venezueli, Maduro ili Guaido. S obzirom na ekonomske prilike, na astronomsku inflaciju, inflaciju, nestašicu osnovnih potrepština, za pretpostaviti je da su mnogi građani, pa i oni koji su glasali za Madura, time nezadovoljni. Jasno je da je svaka vlada najodgovornija za stanje u svojoj zemlji. Ali isto tako mislim da se Maduro ne bi mogao tako dugo održati na vlasti unatoč takvom pritisku, kad ne bi imao i stanovitu podršku stanovništva. Mislim da njega podupiru oni koji su svojedobno doveli na vlast i Chaveza. Treba znati da je Venezuela, sve dok cijene nafte nisu naglo pale na svjetskom tržištu, bila najbogatija južnoamerička zemlja i istodobno zemlja s najvećim socijalnim razlikama. Chavez je odlučio raspodijeliti to bogatstvo", tvrdi Kovačević. Bilo kako bilo, prilično je jasno da je to bogatstvo, sa stopom siromaštva od gotovo 90% (dok je još 2014. ta stopa iznosila "samo" 48%) gotovo potpuno uništeno te da je zemlja u najtežoj situaciji u svojoj dvjestogodišnjoj povijesti.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.