Stanje u ukrajinskom Donbasu sve je teže. Rusija je okupirala gotovo cijeli Luhansk te opasno prijeti preostalim dijelovima Donjecka. U mirovnim planovima sve se više spominje predaja za mir, no na tom području žive stotine tisuća Ukrajinaca. DW je analizirao situaciju.
Motocikl prolazi pokraj zrelih suncokreta i skreće u polje, dižući mnogo prašine. Na njemu je Oleksij, časnik jednog od bataljuna 14. brigade Nacionalne garde Ukrajine. Njegova se jedinica bori u blizini Pokrovska. Ruska vojska pokušava opkoliti taj grad i svakodnevno se bilježe deseci napada.
Motocikl je došao s prve linije bojišnice. Rusi su ga koristili za napredovanje prema ukrajinskim položajima, ali su Oleksij i još trojica njegovih suboraca odbili taj napad i uspjeli oduzeti motocikl.
Oleksij se trenutno odmara nakon smjene koja je trajala 27 dana. Da bi napustila svoje položaje, njegova je skupina morala pričekati povoljne vremenske uvjete. A putem su morali i bježati od ruskog drona.
Predsjednik SAD-a Donald Trump pokušava postići mir između Ukrajine i Rusije. Raspravlja se o budućoj sudbini Donbasa i mogućim teritorijalnim ustupcima u zamjenu za prekid vatre. Prije nekoliko tjedana ruska je vojska napredovala sjeveroistočno od Pokrovska u Donjeckoj oblasti. Bojišnica se tako približila gradu Dobropilja i okolnim selima. Iako je ukrajinska vojska uspjela osloboditi neka od tih mjesta, područje je sada pod stalnim bombardiranjem. Zbog toga sve više ljudi bježi odande, od ruskih bombi i dronova.
"Doista sam vjerovala u pregovore i željno iščekivala svaki sastanak. Sada znam da je to besmisleno. Izgubila sam svaku nadu", kaže Natalija iz Dobropilja. Novinari DW-a sreli su je u tom gradu u Donjeckoj oblasti, na mjestu gdje se okupljaju evakuirani stanovnici.
Tiho je i mirno na punktu za stabilizaciju na dijelu bojišnice kod Kramatorska. Ti punktovi, koji se nalaze blizu linije bojišnice, služe ukrajinskoj vojsci da medicinski stabilizira ranjene vojnike prije nego što budu prebačeni u bolnice dublje u pozadini. Ali tišina na ovom punktu ne znači da je i na bojišnici mirno.
To je prije znak da u ovom trenutku ruski napadi dronovima otežavaju evakuaciju ranjenika, objašnjavaju liječnici. Ponekad im stižu vojnici koji su na položajima po mjesec ili dva. "Obično su samo iscrpljeni", kaže anesteziologinja Tetjana.
Ali tijekom noći stiže vojnik koji je izgubio stopalo. Liječnici, koji su upravo drijemali, sada se brinu o njemu. "Nagazio je na minu", objašnjava asistent liječnika Dmitro i dodaje: "Vidi se da su mu noge već ranije bile operirane. Ovo mu nije prvo ranjavanje." Dmitro kaže da na njegovu punktu za stabilizaciju nisu vidljivi nikakvi znakovi Trumpovih mirovnih napora. Punkt na kojem on služi udaljen je manje od 20 kilometara od njegova rodnog grada Slavjanska. Prije početka rata 2014. godine radio je u Donjecku. Na pitanje što za njega znači boriti se za domovinu, Dmitro odgovara: "To znači preuzeti odgovornost."
Vojni liječnici prate pregovaračke napore, ali, kako kažu, trude se da ih "ne ometaju događaji na koje ne mogu utjecati". "Nadam se najboljem", kaže Tetjana i naglašava: "Fokusirana sam na pružanje pomoći".
"Za vođenje pregovora zaduženo je najviše rukovodstvo – a naš je zadatak zaustaviti neprijatelja i mi taj zadatak ispunjavamo", kaže vojnik s kodnim imenom "Stinger", koji služi kao radio-operater u obrani grada Časiv Jar. Prema podacima ukrajinskog Glavnog stožera, na dijelu bojišnice kod Kramatorska, koji obuhvaća i područje oko Časiv Jara, dnevno se bilježi po desetak napada.
Prije tjedan dana "Stinger" je napustio položaj na kojem je bio stacioniran 15 dana. U tom su razdoblju Rusi nekoliko puta jurišali. "Za sada ne idemo ni u kakve napade, niti u operacije oslobađanja. Samo se branimo i zadržavamo neprijatelja. Bez obzira je li riječ o putu, gradu ili polju – naš je zadatak ne dopustiti im da napreduju ni po 100 metara", kaže vojnik.
Međutim, ruska vojska ponekad uspije probiti položaje "Stingerove" čete. On smatra da je to zbog velikog broja vojnika i oružja koje su Rusi rasporedili. "Kada situacija postane kritična, pokušavamo spasiti naše vojnike i povući ih u pozadinu kako bi zauzeli povoljniji položaj", objašnjava "Stinger".
Ruska vojska intenzivira i granatiranje ukrajinske pozadine. Tako je, primjerice, 22. kolovoza više od 40 vođenih bombi ispaljeno prema Kramatorsku – najvećem gradu u dijelu Donjecke oblasti pod ukrajinskom kontrolom. Tri su osobe ranjene. Krajem srpnja rusko granatiranje uništilo je polovicu jedne peterokatnice u središtu grada. Šest je ljudi poginulo, a jedanaest ranjeno.
"Bilo je pola tri ujutro, tek sam bila stigla kući. Svi prozori su se razletjeli. Moja je kći ranjena, šrapneli su je pogodili u nogu", sjeća se umirovljenica Valentina koja živi u kući pokraj. Ona ne vjeruje da će se rat završiti mirovnim pregovorima. Baš kada su 15. kolovoza na Aljasci održani razgovori Vladimira Putina i Donalda Trumpa, ruski je vlastodržac naredio granatiranje Slavjanska. "Tamo živi moja druga kći. Nema govora o mirovnim pregovorima", ogorčeno kaže Valentina.
Stanovnici Kramatorska s kojima je DW razgovarao uglavnom odbacuju teritorijalne ustupke u zamjenu za prekid vatre. "Danas će reći: dajte mi Donjecku oblast. Sutra će reći: dajte mi Lavovsku oblast. A za tjedan dana će reći: dajte mi Kijev" – tako o Putinu priča umirovljenik Oleg.
"To ne dolazi u obzir. Ja sam Ukrajinka i volim Donbas. Mnogo je krvi već proliveno i mnogo je ljudi poginulo. I moj sin se bori" – tako umirovljenica Zoja odgovara na pitanje o teritorijalnim ustupcima.
"Što je važnije za Ukrajinu, regija ili ljudi", pita Vasil, muškarac srednjih godina. I dodaje: "Zašto nam je potrebna ta regija kad je toliko ljudi poginulo? Jeste li bili na liniji bojišnice? Ja sam odande i sve sam izgubio. Obnovit ćemo naše živote u nekoj drugoj regiji." Zajedno sa suprugom napustio je svoje selo u Kostjantinivskom okrugu, gdje ruska vojska napreduje. "Putinu se ne može vjerovati. Ne znam što svijet treba učiniti da to zaustavi. Volodimir Zelenski je u vrlo teškoj situaciji, a ovo je vrlo ozbiljna odluka", kaže taj čovjek.
Ljudi oklijevaju odgovoriti na pitanje koja bi to jamstva mogla zaštititi Ukrajinu od neke nove ruske agresije. "Jamstvo naše sigurnosti je naša vojna prisutnost širom zemlje", kaže umirovljenik Mikola. A Svitlana, žena srednjih godina, ne vjeruje ni u kakva jamstva. "Zato što nisam vidjela nikakvu pravu podršku tijekom rata", kaže ona razočarano.
Mladi vojnik Jaroslav, koji se bori za oslobođenje svog rodnog kraja, također prati mirovne napore i protivi se teritorijalnim ustupcima: "Mnogo sam razmišljao o tome i nisam spreman odreći se Kramatorska i Donjecke oblasti. Za što je toliko ljudi u Donbasu dalo svoje živote?" Istodobno, Jaroslav priznaje da su mirovni pregovori neizbježni. "Svaki rat završava pregovorima. A oni koji ne poznaju svoju povijest osuđeni su da je ponove."