ČITAMO posljednjih dana čitavo čudo vijesti o turistima koji oduševljeno nadiru sa svih strana i dok gledamo snimke razgaljenih lica koja se preznojavaju u kilometarskim kolonama, svjesni smo da će nakon višesatne agonije brčkati čaporke u našem prekrasnom moru i ljubopitljivim novinarima odgovarati nešto u stilu: "Kroejša, bjutiful!" Naiđete tu i tamo na neku pesimističnu vijest o neiznajmljenim sobama i polupraznim hotelima, ali u načelu nas izuzetno raduje spoznaja da ponovno govorimo o rekordnom broju turista.
Ipak, gledajući sve te rumene Poljake, Mađare i Čehe, morate se zapitati što ih tjera da se iz godine u godinu vraćaju u zemlju koja se, barem što se turista tiče, ponaša kao Clint Eastwood u "Gran Torinu"?
Ako malo bolje proučite vijesti koje završavaju na naslovnicama domaćih medija, a vezane su za turizam u Hrvatskoj, postat će vam jasno da je Hrvatska nešto kao čangrizavi starkelja koji podjednako mrzi sve koji mu se pojave u dvorištu i najradije bi ih "zasolio" sačmom iz vjerne dvocijevke. U redu, još nismo pročitali vijest o masovnom linču turista koji nam "nisu po mjeri", ali kao da aktivno radimo na tome da dogodine otjeramo sve osim onih najupornijih. Za iduću bi turističku sezonu mogli malo modificirati stari popularni slogan pa bi taj biser ljudske maštovitosti 2012.glasio: "Kad srce kaže ljeto, kaže Hrvatska, ali…"
U redu, tko je nama po volji?
Sezonu smo započeli anti-gay povorkama jer htjeli smo Europi dati do znanja da na obali ne želimo homoseksualce. Iskoristili smo priliku i da istovremeno pošaljemo poruku i mrskim susjedima. Čisto da ne zaborave da još uvijek nisu dobrodošli. Na plaže smo parkirali bagere da retardirani stranac shvati da je došao baš u vrijeme velikih radova, a ako parkirani bager nije dovoljno jasna poruka, pustili smo i helikopterski eskadron da nadlijeće plaže i uvjeri neupućenog turista da ovdje još uvijek traje domovinski rat. Doduše, to i nije posebno teško jer zidove nam već prekrivaju plakati podrške generalima i grafiti u kojima se obračunavamo sa svima koji su spomenuti u ljetnom hitu "Jasenovac i Gradiška stara".
No, ni s tim se nismo zadovoljili pa smo malo udarili i po Bosancima jer jebeš turista koji ne ostavi barem tisuću eura napojnice. Samo zauzimaju mjesto na plaži, a baš smo tu naumili parkirati valjak za asfaltiranje i par bačvi vrelog katrana da otjeramo Čehe, Poljake i Mađare jer ne troše kao Nijemci, Šveđani i Austrijanci. Na kraju krajeva, čak smo i Nijemcima pronašli zamjerke pa smo se u jednom trenutku toliko izbezumili da smo htjeli otjerati i Papu jer eto, ništa ne troši i stvara gužvu.
Nisu nam dragi ni srpski milijunaši i njihove jahte, a već nam je dosta i ove mlađarije koja se skuplja na kojekakvim partijima, uporno šmrče droge i istu zalijeva alkoholnim pićima. Za svaki smo slučaj postavili odred posebno dresiranih policajaca u civilu koji hapse čim nanjuše miris marihuane. Ekipa u Splitu toliko je očajna da se odala konzumiranju osvježivača zraka, ali ako pravovremeno reagiramo, iduće bi godine, ako Bog da, mogli kompletno iskorijeniti potpurri i lavandu zbog straha od narkomanije. Da stvar bude gora, uspjeli smo dokrajčiti i lanac elitne prostitucije pa bjelosvjetski menadžeri i poslovnjaci na more vode bljedunjave supruge, a to je sve samo ne dobar provod. Budite sigurni da na sljedećem sastanku "Udruge menadžera zaljubljenih u kurve" Hrvatska neće kotirati jako visoko.
Čim netko spomene rad nedjeljom i praznicima, eto ti škvadre koja će u tome prepoznaju porast maloljetničke delikvencije. A kada na sve to nadodate klasične muljaže, tjeranje onih koji nisu platili ležaljke, bolesno visoke cijene parkinga, pića, prijevoza i više-manje svega na čemu možete "izvaljati" turista, apsolutni nedostatak zanimljivih sadržaja i nezainteresiranost da to promijenimo, morate se zapitati tko je ovdje lud.
Kad srce kaže ljeto, slomi ga
I nakon svega, munjeni se turist vraća i uporno troši novac. Taj bolesni odnos podsjeća na ljubavne veze sadista i mazohista. On vara, grub je prema njoj, zaboravio joj je rođendan i iste večeri spavao s njenom najboljom prijateljicom, ne poštuje njeno mišljenje i neprestano joj govori da je glupa, ali ona ga ipak voli jer ispod sveg tog neizdrživog đubretarstva prepoznaje tračak nade - možda ga ipak može promijeniti. S druge strane, takve bolesne veze mogu se razvlačiti dugi niz godina i premda nismo sigurni koja je tajna naše privlačnosti, možemo biti sigurni da odgovor ne leži u maštovitim sloganima niti gostoprimstvu.
A možda je samo riječ o medijski prenapuhanim ispadima onih koji smatraju da se više ni ne moramo ni truditi jer naši nas turisti neizmjerno vole, a ljubav je bol.