Oružje dokle pogled seže. Donešeno je iz podruma i tavana – u svakom slučaju iz privatnih kuća. U jednom skladištu u Beogradu gomile pištolja, tisuće pušaka i uredno poredanih automata. Sanduci puni bacača granata i streljiva stoje uza zid. U kutu prostorije nalaze se čak i raketni bacači.
Tako je izgledalo 2023. godine kada su Srbi dobrovoljno donosili oružje u centre koje je osnovalo Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije. Željeli su se time obračunati s ostavštinom ratnih vremena, kada je oružje kružilo među ljudima, prenosilo se kao obiteljsko nasljeđe ili završavalo na crnom tržištu, piše Deutsche Welle.
Amnestija za predaju oružja u Srbiji već je više puta provođena. U tim je akcijama predano više od 100.000 komada ilegalnog oružja. Međutim, s obzirom na količinu naoružanja koje postoji u Srbiji, učinak toga je ograničen.
Sigurno je da u dvije države Zapadnog Balkana – u Srbiji i Crnoj Gori – ljudi posjeduju najviše oružja u Europi: 39 komada na 100 stanovnika. Više ga ima samo u Sjedinjenim Američkim Državama i ratom razorenom Jemenu. Drugim riječima, svako prosječno kućanstvo u Srbiji posjeduje barem jedan komad oružja.
Za mnoge građane u Srbiji i Crnoj Gori oružje je dio tradicije i svakodnevice. Simbol slobode i priznanja. Tome svjedoči i Kristijan Golubović u njemačkom dokumentarcu. Taj pedesetogodišnjak, sa šarenom bejzbol kapom i brojnim tetovažama, oduvijek je imao pristup oružju, a iza sebe ima bogatu kriminalnu prošlost – bio je dio ozloglašene beogradske gangsterske scene 1990-ih.
U to se vrijeme, kaže on, ćevapi mogli zamijeniti za pištolj. Hvali se da i danas može nabaviti oružje za samo sat vremena. Da bi ušao u tu scenu, s prijateljima je upao u Hotel "Mažestik" u centru Beograda, u tada poznatu diskoteku. Svi su bili teško naoružani.
Golubović je više puta bio u zatvoru, jednom i u Düsseldorfu zbog oružane pljačke. Tijekom devedesetih, kada je rat eskalirao – a s njim i količina oružja te droge – nasilje je poprimilo potpuno nove razmjere, kaže on.
"Svi su koristili drogu, svi su nosili oružje, nitko se nikoga nije bojao niti je ikoga poštovao. Glave su tada padale svakodnevno. Sigurno je 80 posto podzemlja bivše Jugoslavije i drugih dijelova Balkana izbrisano u valu ubojstava."
Golubovićeva kriminalna prošlost, čini se, fascinira mnoge u Srbiji. Danas je reality-zvijezda na jednoj privatnoj televiziji. Ondje ga mjesecima snimaju u formatu nalik "Big Brotheru".
Ondje u udarnom terminu objašnjava kako je "najbolje izvršiti ubojstvo": žrtvu, kaže, treba umotati u deku i objesiti – tako ne ostaju tragovi. Na ulici ga stalno zaustavljaju obožavatelji i obožavateljice. Bivši kriminalac je poznat, a posebice mladima postao je neka vrsta uzora.
U svibnju 2023. godine, kada je jedan mladić ilegalnim oružjem nabavljenim na crnom tržištu iz automobila u pokretu ubio devetero ljudi, tijekom istrage se pokazalo da je obožavao klanove i kriminalce – ponajviše Kristijana Golubovića. Srbija je tada bila u šoku.
Samo dan ranije dogodilo se masovno ubojstvo u jednoj beogradskoj školi, kada je trinaestogodišnjak očevim pištoljem ubio devetero svojih školskih kolega i domara.
450 kilometara južnije, u Crnoj Gori, situacija je slična. Ondje gotovo svako kućanstvo posjeduje oružje. Broj ubojstava ondje je također vrlo visok u usporedbi s europskim prosjekom. Jedan od razloga jest organizirani kriminal: zavađeni klanovi već godinama vode ogorčene borbe – u regiji, ali i diljem Europe.
Policijski službenici aktivnosti crnogorske mafije ocjenjuju kao "visokorizične", ali njihove mreže dosad nisu uspjeli razbiti. Oružje se prevozi, premješta i odatle stiže i do Zapadne Europe.
Balša Đurišić, policajac jedne specijalne jedinice, pokazuje zapljene s noćnih kontrola: od automatskog oružja do većih količina kokaina – sve se može pronaći.
Posebno je povijesni grad Cetinje, bivša prijestolnica Crne Gore, redovito poprište pucnjava. Sve su češći izvještaji o snajperskim ubojstvima, bombaškim napadima na automobile i masovnim ubojstvima. Samo u posljednje četiri godine u toj turističkoj atrakciji ubijeno je nekoliko desetaka ljudi.
Nastavnica Maja ondje živi od rođenja. Tijekom jedne masovne pucnjave 2022. godine izgubila je rođaka. Iako je napadač bio policiji poznat nasilnik, imao je dozvolu za legalno posjedovanje oružja.
Ubio je ukupno deset ljudi, među njima i dva dječaka, Marka i Mašana. "Teško je danas osjećati se sigurno u gradu", kaže Maja. "Svuda vidiš mjesta na kojima je netko ubijen."
Maja je objavila svojevrsni rat vladi i pokrenula inicijativu za pooštravanje Zakona o oružju. Do sada u Crnoj Gori za posjedovanje puške ili pištolja nije bilo potrebno ni uvjerenje psihijatra.
U jednoj besanoj noći došla je na ideju da pokrene prijedlog zakona koji bi se zvao "Zakon Marko i Mašan", objašnjava ona. "Već sljedećeg dana više nisam bila sama. Svi rođaci su me podržali, a nakon tjedan dana bilo nas je 4.000."
Prijedlog za stroži Zakon o oružju stigao je i do crnogorskog parlamenta, gdje će se o njemu glasati na jesen. Građani Cetinja nastavit će svoju borbu sve dok vlasti ne raščiste s tim smrtonosnim nasljeđem.
Dokumentarni film "Balkan – opsjednut oružjem?" može se pogledati OVDJE.