Foto: Vrhovni sud
VRHOVNI SUD ukinuo je osuđujuću presudu bivšem načelniku Općine Milna, SDP-ovcu Frani Loziću, koji je početkom prošle godine osuđen na djelomičnu uvjetnu kaznu po četiri točke optužnice za pet kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, krivotvorenja službene isprave te zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Naloženo je novo suđenje, i to pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem. Lozića je, inače, osudio sudac Slavko Lozina.
Dvaput prodao isti teren, Vrhovni sud smatra da je spašavao vrijednost nekretnine
Glavna stvar u ovom kaznenom postupku je prodaja objekta Češki kamp. Lozić ga je, naime, prodao dvaput, tvrtkama Byron Corporation i Hansen Dalmatica. Bryon je uplatio kaparu, a Hansen 4,9 milijuna kuna. Lozić je bio osuđen i za krivotvorenje jer se poslužio lažnom suglasnošću Općinskog vijeća, a vijeće suca Slavka Lozine konstatiralo je i da su sredstva utrošena nenamjenski za pokrivanje tekućih rashoda umjesto za izgradnju zaobilaznice.
Vrhovni sud smatra, međutim, da je splitski sud zanemario raskidnu klauzulu i da je Hansen Dalmatica uvjetovala zaključenje konačnog ugovora mogućnošću izgradnje na parceli, a u protivnom se Općina Milna obavezala vratiti novac. Kako je Splitska županija donijela izmjenu prostornog plana, prema kojem polovica nekretnine više nije bila u zoni dopuštene gradnje, postavlja se pitanje, nije li Lozić postupio korisno kada je istu tu nekretninu prodao tvrtki Byron Corporation, koja je vlasnica susjedne parcele pa joj nije bilo nužno da na njoj može graditi, navodi Vrhovni sud.
Račun Općine blokiran, a Vrhovni sud ne vidi gdje je šteta
Smatraju i da je splitski sud propustio cijeniti da je Byron Corporation tužio Općinu Milna te da je postao vlasnik parcele pa se Vrhovni sud pita gdje je šteta. Podsjetili su i da je Hansen Dalmatica tužila Općinu Milna te dobila parnicu po kojoj je općina dužna vratiti iznos kojeg je uplatila po inkriminiranom predugovoru. Vrhovni sud navodi kako se postavlja opravdano pitanje nije li zaključenjem ugovora sa tvrtkom Byron Corporation Lozić zapravo spasio vrijednost nekretnine koju bi osim njih teško itko drugu kupio po cijeni od 100 eura metar kvadratni jer se na njoj više nije moglo graditi. S pravom je žalba postavila pitanje nije li ustvari izmjenom prostornog plana stvorena situacija koju je na inkriminirani način morao rješavati Lozić, stoji u presudi Vrhovnog suda.
Nigdje u presudi ne stoji, ali Vrhovni sud je isto tako mogao vidjeti po medijima koji su o tome pisali da je račun Općine blokiran upravo zbog tužbe Hansen Dalmatice, i to za iznos koji uvelike premašuje citiranu svotu.
Priklonili su se stavu vještaka Bruna Grubišića, koji smatra da je novac utrošen namjenski i sukladno Zakonu o proračunu, za razliku od splitskog suda koji se priklonio drugačijem mišljenju vještaka Dušana Tomasovića. Zbog svega, zaključeno je kako je činjenično stanje pogrešno, ali i nepotpuno utvrđeno jer je splitski sud unatoč evidentnih dokaza propustio utvrditi neke činjenice koje bi ga dovele do drugačijih zaključaka.
Ugovorili radove bez javnog natječaja na 195 tisuća kuna, a naplatili 660 tisuća kuna
Lozić je bio osuđen jer je neosnovano umanjio naknadu za priključak vodoopskrbe na apartmanski objekt pa je tako tvrtki Fagan pribavio protupravnu korist od 76 tisuća kuna. Objekti se nalaze u stambenoj zoni pa je tako i valjalo obračunati naknadu po privilegiranoj cijeni, konstatirao je Vrhovni sud. Ista rješenja su izdavana i prije i poslije, a predmet postupka bila su tek dva rješenja koja je potpisao Lozić jer je pročelnica Upravnog odjela, koja ih izrađuje, bila na bolovanju.
Nije prošla ni osuda za izigravanje javnog natječaja u poslu sa obrtom Faloška na izgradnji suhozida na protupožarnim putevima. Obrtu je isplaćeno 660 tisuća kuna preko 15 računa.
Prvih 60 tisuća kuna isplaćeno je u travnju 2006. godine po ugovoru prethodnog načelnika. Pozivni oglas za ograničeno prikupljanje ponuda predviđao je radove u obujmu od 195 tisuća kuna, što je pet tisuća kuna ispod granice za obavezan javni natječaj. Novac je isplaćivan u razdoblju od dvije godine pa se Vrhovnom sudu opet postavlja pitanje nije li se zaista radilo o nepredvidivim i naknadnim radovima koji su iskrsavali sukcesivno i za koje se nije znalo kada je objavljen poziv za ograničeno prikupljanje ponuda. Vrhovni sud upozorio je i na stav građevinskog vještaka da je isplaćeno manje od stvarno izvedenih radova pa postavljaju pitanje je li Lozić postupao u namjeri da počini kazneno djelo.
Obrtnici oslobođeni
Lozić je bio osuđen i zbog toga što je obrtu Tončija K. omogućio korištenje poslovnog prostora bez plaćanja zakupnine, čime je Općinu oštetio za 66 tisuća kuna.
Vrhovni sud pozvao se na konačan ugovor iz rujna 2012. godine iz kojeg proizlazi da je tek njime Općina stekla vlasništvo na njegovim nekretninama i da do tada to nije bio slučaj pa se tako najamnina i nije mogla naplaćivati.
Potvrđen je oslobađajući dio presude za vlasnike obrta. To što se Stjepan L. kao vlasnik obrta Faloška prijavio na pozivni natječaj nije kazneno djelo jer se prijavio na 195 tisuća kuna, a onda je sukcesivno ispostavljao račune kako su se pojavljivali radovi. Nema dokaza da bi Lozića potakao na kazneno djelo, a isto je zaključeno i za Tonćija K.