PREMA riječima direktorice škole stranih jezika Urban school u Beogradu Olivere Nešić Jovanović, broj polaznika koji uče njemački jezik povećan je u odnosu na prethodnu godinu za dvadeset posto i primijećeno je da djeca kreću sve ranije na tečajeve, već od trećeg razreda osnovne škole.
Trend masovnog iseljavanja, čini se, zahvaća Srbiju. "Autobuse nema tko voziti, pacijente nema tko liječiti, liftove nema tko popraviti. U parkovima je sve tiši žamor djece. Doza ravnodušnosti na galopirajuću migraciju postaje zabrinjavajuća", piše za Deutsche Welle iz Beograda Snježana Čujić, koja je prije godinu i pol ostala bez posla, ali je istog dana na putu do kuće donijela odluku da napusti zemlju i ode u Njemačku. "Ono što vidimo i čujemo oko sebe svakim danom potvrđuje da smo donijeli dobru odluku", piše i dodaje: "Na našem ulazu još jedna obitelj s dvoje maloljetne djece odlazi u Ameriku. Ukupno osam samo s jednog beogradskog ulaza broj 78 na Banjici, za sada.
Zahvaljujući internetu, shvaćamo koliko je to masovna pojava", piše Snježana Čujić.
Stan se pretvorio u učionicu
"Kada čovjek ostane bez posla, pokreće u sebi motore i pronalazi sve moguće obnovljive izvore energije ne bi li pregrmio taj udar asteroida kako bi posljedice bile što bezbolnije. Dobra organizacija je ključ uspjeha", napominje ona i navodi primjer kako je njena obitelj postavila oglasnu ploču u blagovaonici s rasporedom svih mogućih sati, od redovne škole do privatnih škola engleskog jezika.
Stan njene obitelji pretvorio se u jednu veliku učionicu, jedno drugom su donosili zadaće, pregledavao ih je tko je kako stigao, mimoilazili su se na relaciji posao-škola jedna škola-druga škola. Odgledali su obiteljski kompletnu seriju Extra auf Deutsch na YouTubeu i još njih nekoliko jer se strani jezik uči i slušanjem.
"U dječjoj sobi na zidu zalijepljena gramatika, od nepravilnih preko modalnih glagola sve do deklinacije pridjeva za koju se čini da je nikada neće u potpunosti svladati", piše. Viber poruke pišu na njemačkom, a stariji sin se dosjetio da sluša njemački rap.
Najviše pomoći iz Hrvatske
Priče onih koji odlaze su manje-više slične, ali opet je svaka drugačija i zato ne čudi što se objavljuju u svim medijima, na društvenim mrežama, forumima.
"Razočarani u svakodnevicu koja im tako malo nudi i uvjereni da će im negdje drugdje biti bolje, povezuju se ljudi s prostora nekadašnje Jugoslavije. Tko bi rekao da ćemo najviše informacija, podrške, konkretne pomoći dobiti od zemljaka, i to iz susjednog grada u Hrvatskoj iz kojeg sam emigrirala devedesetih. Tako se zatvorio jedan krug i ispostavilo se da nas, bez obzira na naciju i vjeru, vezuje ista muka. Obitelj Ćujić sada odbrojava dane kada će zajedno nastaviti obiteljski život u okolini Bonna. Suprug već uvelike radi u Njemačkoj s nostrificiranom diplomom elektroničara. Nadamo se da ćemo mu se pridružiti do početka nove školske godine. Potrebno je samo pronaći stan."